1. Samuilova 6

I bijaše kovčeg Gospodnji u zemlji Filistejskoj sedam mjeseci.

Tada dozvaše Filisteji sveštenike i vrače, pa im rekoše: Šta ćemo činiti s kovčegom Gospodnjim? Naučite nas kako ćemo ga poslati natrag na njegovo mjesto.

A oni rekoše: Ako ćete natrag poslati kovčeg Boga Izrailjeva, ne šaljite ga prazna, nego uza nj podajte prinos za grijeh; tada ćete ozdraviti i doznaćete zašto se ruka njegova nije odmakla od vas.

A oni rekoše: Kakav ćemo mu dati prinos za grijeh? A oni rekoše: Prema broju kneževina Filistejskih pet zlatnijeh šuljeva i pet zlatnijeh miševa; jer je zlo jednako na svjema vama i na knezovima vašim.

Načinite, dakle, slike od svojih šuljeva i slike od miševa koji kvare zemlju, i podajte slavu Bogu Izrailjevu. Može biti da će ulakšati ruku svoju nad vama i nad bogovima vašim i nad zemljom vašom.

I zašto biste bili uporna srca kao što bijahu uporna srca Misirci i Faraon? I pošto učini čudesa na njima, eda li ih tada ne pustiše, te otidoše?

Zato načinite jedna kola nova, i uzmite dvije krave dojilice, na kojima još nije bio jaram, pa upregnite krave u kola, a telad njihovu odvedite od njih kući.

Pa uzmite kovčeg Gospodnji i metnite ga na kola; a zaklade zlatne što ćete mu dati za grijeh, metnite u kovčežić pokraj njega, i pustite ga neka ide.

I gledajte: Ako pođe putem k međi svojoj u Vet-Semes, on nam je učinio ovo veliko zlo; ako li ne pođe tako, onda ćemo znati da nas se nije dohvatila ruka njegova, nego nam se dogodilo slučajno.

I učiniše tako oni ljudi; i uzevši dvije krave dojilice, upregoše ih u kola, a telad njihovu zatvoriše kod kuće.

I metnuše kovčeg Gospodnji na kola, i mali kovčežić s miševima zlatnijem i sa slikama svojih šuljeva.

I pođoše krave pravo putem u Vet-Semes, i jednako iđahu istijem putem mučući i ne svrćući ni nadesno ni nalijevo; a knezovi Filistejski iđahu za njima do međe Vet-Semeske.

A Vet-Semešani žnjahu pšenicu u dolini, i podigavši oči svoje, vidješe kovčeg i obradovaše se vidjevši ga.

I dođoše kola na njivu Isusa Vet-Semešanina i stadoše ondje. A bijaše ondje velik kamen; i iscjepaše drva od kola, i prinesoše one krave na žrtvu paljenicu Gospodu.

A Leviti snimivši kovčeg Gospodnji i kovčežić što bješe pokraj njega, u kojem bijahu zakladi zlatni, metnuše na onaj veliki kamen; a ljudi iz Vet-Semesa gotoviše žrtve paljenice i prinosiše žrtve Gospodu onaj dan.

A to vidjevši pet knezova Filistejskih, vratiše se u Akaron isti dan.

A ovo bjehu zlatni šuljevi koje dadoše Filisteji Gospodu za grijeh: za Azot jedan, za Gazu jedan, za Askalon jedan, za Gat jedan, za Akaron jedan.

I miševi zlatni bjehu prema broju svijeh gradova Filistejskih, u pet kneževina, svijeh zidanijeh gradova i sela neograđenijeh do velikoga kamena, na koji metnuše kovčeg Gospodnji, i koji je i danas u polju Isusa Vet-Semešanina.

Ali pobi Gospod neke između Vet-Semešana koji zagledaše u kovčeg Gospodnji, i pobi iz naroda pedeset tisuća i sedamdeset ljudi. I plaka narod što ga Gospod udari velikom pogiblju.

I ljudi iz Vet-Semesa rekoše: Ko može ostati pred tijem Gospodom Bogom svetijem? I ka kome će otići od nas?

I poslaše poslanike k stanovnicima Kirijat-Jarimskim govoreći: Donesoše natrag Filisteji kovčeg Gospodnji, hodite, odnesite ga k sebi.