1. Samuilova 29

A Filisteji skupiše svu vojsku svoju kod Afeka, a Izrailj stade u oko kod izvora u Jezraelu.

I knezovi Filistejski iđahu sa stotinama i tisućama; a David i njegovi ljudi iđahu najposlije s Ahisom.

I rekoše knezovi Filistejski: Što će ti Jevreji? A Ahis reče knezovima Filistejskim: Nije li ovo David, sluga cara Izrailjskoga Saula, koji je kod mene toliko vremena, toliko godina, i ne nađoh na njemu ništa otkako je dobjegao do ovoga dana?

Ali se rasrdiše na nj knezovi Filistejski, i rekoše mu knezovi Filistejski: Pošlji natrag toga čovjeka, neka se vrati u svoje mjesto gdje si ga postavio, i neka ne ide s nama u boj da se ne okrene na nas u boju; jer čim bi se opet umilio gospodaru svojemu ako ne glavama ovijeh ljudi?

Nije li to David o kojem se pjevalo igrajući i govorilo: Zgubi Saul svoju tisuću, ali David svojih deset tisuća?

Tada Ahis dozva Davida i reče mu: Tako bio živ Gospod, ti si pošten, i milo mi je da hodiš sa mnom u boj, jer ne nađoh nikakvoga zla na tebi otkako si došao k meni do ovoga dana; ali nijesi po volji knezovima.

Nego vrati se i idi s mirom da ne učiniš nešto što ne bi bilo milo knezovima Filistejskim.

A David reče Ahisu: Ali šta sam učinio? Šta li si našao na sluzi svojem otkako sam kod tebe do ovoga dana, da ne idem da se bijem s neprijateljima gospodara svojega cara?

A Ahis odgovarajući reče Davidu: Znam; doista si mi mio kao anđeo Božji; ali knezovi Filistejski rekoše: Neka ne ide s nama u boj.

Nego, ustani sjutra rano sa slugama gospodara svojega koje su došle s tobom; ustanite rano čim svane, pa idite.

I urani David i ljudi njegovi, i otide rano, i vrati se u zemlju Filistejsku; a Filisteji otidoše u Jezrael.