Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 1
Solomon prinosi žrtve u Gavaonu. Bog se javlja Solomonu i, na njegovu molitvu, daje mu mudrost i bogatstvo.
1
I Solomon, sin Davidov, utvrdi se u carstvu svom, i Gospod Bog njegov bješe s njim i uzvisi ga veoma.
2
I Solomon reče svemu Izrailju, tisućnicima i stotinicima i sudijama i svijem knezovima svega Izrailja, glavarima domova otačkih,
3
Te otidoše, Solomon i sav zbor s njim, na visinu koja bijaše u Gavaonu; jer ondje bijaše šator od sastanka Božijega, koji načini Mojsije sluga Gospodnji u pustinji.
4
A kovčeg Božiji bješe prenio David iz Kirijat-Jarima na mjesto koje mu spremi David; jer mu razape šator u Jerusalimu.
5
I oltar mjedeni koji načini Veseleilo, sin Urija, sina Orova, bijaše ondje pred šatorom Gospodnjim. I potraži ga Solomon i sav zbor.
6
I prinese Solomon ondje pred Gospodom na oltaru mjedenom, koji bijaše pred šatorom od sastanka, prinese na njemu tisuću žrtava paljenica.
7
Onu noć javi se Bog Solomonu i reče mu: Išti šta hoćeš da ti dam.
8
A Solomon reče Bogu: Ti si učinio veliku milost Davidu, ocu mojemu, i postavio si mene carem na njegovo mjesto.
9
Neka, dakle, Gospode Bože, bude tvrda riječ tvoja koju si rekao Davidu, ocu mojemu, jer si me postavio carem nad narodom kojega ima mnogo kao praha na zemlji.
10
Zato daj mi mudrost i znanje da polazim pred narodom ovijem i dolazim, jer ko može suditi narodu tvojemu tako velikomu?
11
Tada reče Bog Solomonu: Što ti je to u srcu, a ne išteš bogatstva, blaga ni slave, ni duša nenavidnika svojih, niti išteš duga života, nego išteš mudrosti i znanja da možeš suditi narodu mojemu, nad kojim te postavih carem,
12
Mudrost i znanje daje ti se; a daću ti i bogatstva i slave kakve nijesu imali carevi prije tebe, niti će poslije tebe imati.
13
I vrati se Solomon s visine koja bijaše u Gavaonu ispred šatora od sastanka u Jerusalim, i carovaše nad Izrailjem.
14
I nakupi Solomon kola i konjika, i imaše tisuću i četiri stotine kola i dvanaest tisuća konjika, koje namjesti po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jerusalimu.
15
I učini car te bijaše u Jerusalimu srebra i zlata kao kamena, a kedrovijeh drva kao divljih smokava koje rastu po polju, tako mnogo.
16
I dovođahu Solomonu konje iz Misira i svakojaki trg, jer trgovci carevi uzimahu svakojaki trg za cijenu.
17
I odlažahu, te dogonjahu iz Misira kola po šest stotina sikala srebra, a konje po sto pedeset; i tako svi carevi Hatejski i carevi Sirski preko njih dobivahu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.