Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 26
Judin car Ozija vlada u početku dobro i srećno, ali se ponese srce njegovo; zbog kađenja kažnjen gubom. (up. 2 car 14, 21, 22; 15, 1-7)
1
Tada sav narod Judin uze Oziju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije.
2
On sazida Elot povrativ ga Judi, pošto car počinu kod otaca svojih.
3
Oziji bijaše šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bijaše ime Jeholija iz Jerusalima.
4
On činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je činio Amasija, otac njegov.
5
I tražaše Boga dokle živ bijaše Zaharija koji razumijevaše utvare Božije; i dokle god tražaše Gospoda, davaše mu sreću Bog.
6
Jer izašav vojevaše s Filistejima, i obori zidove Gatu i zidove Javni i zidove Azotu; i sazida gradove u zemlji Azotskoj i po Filistejima.
7
I Bog mu pomože protiv Filisteja i protiv Arapa, koji življahu u Gurvalu, i protiv Moanaca.
8
I Amonci davahu dare Oziji, i raznese se ime njegovo do Misira, jer osili veoma.
9
I sazida Ozija kule u Jerusalimu na vratima na uglu, i na vratima u dolu, i na uglu, i utvrdi ih.
10
Sazida i u pustinji kule i iskopa mnogo studenaca, jer imaše mnogo stoke i u dolinama i u ravnicama, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmilu, jer mu mila bješe poljska radnja.
11
I imaše Ozija ubojitu vojsku, koja iđaše u rat u četama brojem, kako ih izbroji Jeilo, pisar, i Masija, upravitelj, pod upravom Ananije, vojvode careva.
12
Svega na broj bijaše glavara domova otačkih hrabrijeh junaka dvije tisuće i šest stotina,
13
A pod njihovom rukom vojske tri stotine i sedam tisuća i pet stotina hrabrijeh vojnika, da pomažu caru protiv neprijatelja.
14
I načini Ozija svoj vojsci štitove i koplja i šljemove i oklope i lukove i kamenje za praće.
15
I načini u Jerusalimu brojne sprave vrlo vješto izmišljene da stoje na kulama i na uglovima da meću strijele i veliko kamenje; i raznese se ime njegovo daleko, jer mu se divno pomagaše dokle osili.
16
Ali kad osili, ponese se srce njegovo, te se pokvari i sagriješi Gospodu Bogu svojemu, jer uđe u crkvu Gospodnju da kadi na oltaru kadionom:
17
A za njim uđe Azarija sveštenik i s njim osamdeset sveštenika Gospodnjih, hrabrijeh ljudi;
18
I opriješe se caru Oziji govoreći: Nije tvoje, Ozija, kaditi Gospodu, nego sveštenika, sinova Aronovijeh, koji su posvećeni da kade; izidi iz svetinje, jer si zgriješio, i neće ti biti na čast pred Gospodom Bogom.
19
Tada se razgnjevi Ozija držeći u ruci kadionicu da kadi; i kad se gnjevljaše na sveštenike, izide mu guba na čelu pred svijem sveštenicima u domu Gospodnjem kod oltara kadionoga.
20
I pogleda ga Azarija, poglavar sveštenički i svi sveštenici, a on gubav na čelu; i brže ga izvedoše napolje, a i sam pohitje da izide, jer ga Gospod udari.
21
I osta car Ozija gubav do smrti svoje, i sjeđaše u odvojenom domu gubav, jer bi odlučen od doma Gospodnjega; a Jotam, sin njegov, upravljaše domom carevijem i suđaše narodu u zemlji.
22
A ostala djela Ozijina, prva i pošljednja, napisao je prorok Isaija, sin Amosov.
23
I počinu Ozija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u grobnom polju carskom, jer rekoše: Gubav je. I zacari se na njegovo mjesto Jotam, sin njegov.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.