2. Dnevnika 13

Godine osamnaeste carovanja Jerovoamova zacari se Avija nad Judom.

Tri godine carova u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mihaja, kći Urilova, iz Gavaje. A bijaše rat između Avije i Jerovoama.

I Avija izide na boj s hrabrom vojskom, četiri stotine tisuća izabranijeh vojnika; a Jerovoam uvrsta prema njemu vojsku, osam stotina tisuća izabranijeh hrabrijeh vojnika.

I sta Avija navrh brda Semarajima u gori Jefremovoj, i reče: Čujte me, Jerovoame i sav Izrailju!

Ne trebaše li vam znati da je Gospod Bog Izrailjev predao Davidu carstvo nad Izrailjem dovijeka, njemu i sinovima njegovijem, zavjetom osoljenijem?

Ali usta Jerovoam, sin Navatov, sluga Solomona, sina Davidova, i odvrže se od gospodara svojega.

I skupiše se k njemu ljudi praznovi i nevaljalci, i odapriješe se Rovoamu, sinu Solomonovu, koji bijaše dijete i strašljiva srca, te im se ne odaprije.

Pa vi sad velite da se oprete carstvu Gospodnjemu, koje je u ruku sinova Davidovijeh, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne teoce koje vam je načinio Jerovoam da su vam bogovi.

Nijeste li otjerali sveštenike Gospodnje, sinove Aronove, i Levite? I načinili sebi sveštenike kao narodi po drugim zemljama? Ko god dođe da mu se posvete ruke s teletom i sa sedam ovnova, postaje sveštenik onima koji nijesu bogovi.

Ali s nama je Gospod Bog, niti smo ga ostavili, a sveštenici koji služe Gospodu jesu sinovi Aronovi, i Leviti rade svoj posao;

I pale Gospodu žrtve paljenice svako jutro i svako veče, i kade mirisima, i hljebovi postavljeni stoje na čistom stolu, i pale se svako veče žišci na zlatnom svijetnjaku; jer držimo što je Gospod Bog naš naredio, a vi ga ostaviste,

Zato, evo, s nama je naprijed Bog i sveštenici njegovi i trube glasne da trube protivu vas. Sinovi Izrailjevi, ne vojujte na Gospoda Boga otaca svojih, jer nećete biti srećni.

Ali Jerovoam zavede zasjedu da im zađu za leđa, i tako Judejcima bijahu sprijed jedni, a s leđa zasjeda.

I kad se obazreše Judejci, a to boj i sprijed i sastrag, te povikaše ka Gospodu, sveštenici zatrubiše u trube.

I narod Judin opet povika, i kad vikaše narod Judin, razbi Bog Jerovoama i svega Izrailja pred Avijom i Judom.

I pobjegoše sinovi Izrailjevi od Jude, i dade ih Bog njima u ruke.

I pobi ih ljuto Avija i narod njegov, i pade od Izrailja pobijenijeh pet stotina tisuća odabranijeh ljudi.

Tako biše pokoreni sinovi Izrailjevi u to vrijeme, a sinovi Judini osiliše, jer se pouzdaše u Gospoda Boga otaca svojih.

I Avija potjera Jerovoama, i uze mu gradove Vetilj i sela njegova, i Jesanu i sela njezina, i Efron i sela njegova.

I Jerovoam se više ne oporavi za života Avijina; i udari ga Gospod, te umrije.

A Avija utvrdi se, i uze četrnaest žena, i rodi dvadeset i dva sina i šesnaest kćeri.

A ostala djela Avijina i putovi njegovi i besjede njegove zapisane su u knjizi proroka Ida.