Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 33
Manasijino idolopoklonstvo, zarobljenje, pokajanje i molitva. Nasljednika Amona, idolopoklonika, ubijaju. (up. 2 car 21, 1-18)
1
Dvanaest godina bješe Manasiji kad poče carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu.
2
A činjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
3
Jer opet pogradi visine koje bješe raskopao Jezekija, otac njegov, i podiže oltare Valima, i načini lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj.
4
Načini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: U Jerusalimu će biti ime moje dovijeka.
5
Načini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.
6
I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomova, i gledaše na vremena i gataše i vračaše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vračare, i činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom gnjeveći ga.
7
I postavi lik rezan koji načini u domu Božijem, za koji bješe rekao Bog Davidu i Solomonu, sinu njegovu: U ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiću ime svoje dovijeka.
8
I neću više krenuti noge sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju sam odredio ocima vašim ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove.
9
Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
10
I Gospod govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati.
11
Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara Asirskoga, i uhvatiše Manasiju u trnju, i svezavši ga u dvoje verige mjedene, odvedoše ga u Vavilon.
12
I kad bijaše u nevolji, moljaše se Gospodu Bogu svojemu i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih.
13
I moleći se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog.
14
A poslije toga ozida zid iza grada Davidova sa zapada Gionu, od samoga potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svijem tvrdijem gradovima Judinijem.
15
I iznese iz doma Gospodnjega bogove tuđe i lik i sve oltare koje bješe načinio na gori doma Gospodnjega i u Jerusalimu, i baci iza grada.
16
Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalne i u slavu, i zapovjedi Judejcima da služe Gospodu Bogu Izrailjevu.
17
Ali narod još prinošaše žrtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svojemu.
18
A ostala djela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovu i riječi koje mu govoriše vidioci u ime Gospoda Boga Izrailjeva, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevijem.
19
A molitva njegova i kako se umolio, i svi grijesi njegovi i prijestupi, i mjesta gdje je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane prije nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proročkim.
20
I počinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboše ga u domu njegovu. A na njegovo se mjesto zacari Amon, sin njegov.
21
Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poče carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu.
22
I činjaše što je zlo pred Gospodom kao što je činio Manasija, otac mu; jer svijem likovima rezanijem, koje načini Manasija otac njegov, prinošaše Amon žrtve i služaše im.
23
Ali se ne ponizi pred Gospodom kao što se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon još više griješaše.
24
I pobuniše se na nj sluge njegove i ubiše ga u kući njegovoj.
25
Tada pobi narod zemaljski sve koji se bijahu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju, sina njegova, na njegovo mjesto.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.