Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 18
Pohod Josafatov sa Ahavom na Sirijce. Mihej predskazuje propast. Ahavova pogibao. (up. 1 car 22)
1
I Josafat, imajući veliko blago i slavu, oprijatelji se s Ahavom.
2
I poslije nekoliko godina otide k Ahavu u Samariju; i nakla mu Ahav mnogo ovaca i volova i narodu koji bijaše s njim, i nagovaraše ga da pođe na Ramot Galadski.
3
I reče Ahav, car Izrailjev, Josafatu, caru Judinu: Hoćeš li ići sa mnom na Ramot Galadski? A on reče: Ja kao ti, narod moj kao tvoj narod; hoćemo s tobom na vojsku.
4
Još reče Josafat caru Izrailjevu: Pitaj danas šta će Gospod reći.
5
Tada sazva car Izrailjev proroke svoje, četiri stotine ljudi, i reče im: Hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A oni rekoše: Idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru.
6
A Josafat reče: Ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo?
7
A car reče Josafatu: Ima još jedan čovjek preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego svagda zlo; to je Miheja, sin Jemlin. A Josafat reče: Neka car ne govori tako.
8
Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina i reče mu: Brže dovedi Miheju, sina Jemlina.
9
A car Izrailjev i Josafat, car Judin, sjeđahu svaki na svom prijestolu obučeni u carske haljine, sjeđahu na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima.
10
I Sedekija, sin Hananin, načini sebi gvozdene rogove i reče: Ovako veli Gospod: Ovijem ćeš biti Sirce dokle ih ne istrijebiš.
11
Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: Idi na Ramot Galadski i bićeš srećan, jer će ga Gospod predati caru u ruke.
12
A poslanik koji otide da dozove Miheju, reče mu govoreći: Evo, proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao njihova, i govori dobro.
13
A Miheja reče: Tako da je živ Gospod, govoriću ono što reče Bog moj.
14
I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! Hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A on reče: Idite, bićete srećni, i daće vam se u ruke.
15
A car mu reče: Koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?
16
Tada reče: Vidio sam sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira, jer reče Gospod: Ovi nemaju gospodara, neka se vrate svak svojoj kući s mirom.
17
Tada reče car Izrailjev Josafatu: Nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
18
A Miheja reče: Zato čujte riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane;
19
I Gospod reče: Ko će prevariti Ahava, cara Izrailjeva, da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reče: Jedan reče ovo, a drugi ono.
20
Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako?
21
Odgovori: Izići ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi učini tako.
22
Zato sada, eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te.
23
Tada pristupi Sedekija, sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: Kojim je putem otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom?
24
A Miheja mu reče: Eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ.
25
Tada car Izrailjev reče: Uhvatite Miheju i odvedite ga k Amonu, zapovjedniku gradskom, i k Joasu, sinu carevu.
26
I recite im: Ovako veli car: Metnite ovoga u tamnicu, a dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru.
27
A Miheja reče: Ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: Čujte, svi narodi!
28
I otide car Izrailjev s Josafatom, carem Judinijem, na Ramot Galadski.
29
I reče car Izrailjev Josafatu: Ja ću se preobući kad pođem u boj, a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev, i otidoše u boj.
30
A car Sirski zapovjedi vojvodama od kola svojih govoreći: Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva.
31
A kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: To je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare. Ali Josafat povika, i Gospod mu pomože; i odvrati ih Bog od njega.
32
Jer vidjevši vojvode od kola da nije car Izrailjev, odstupiše od njega.
33
A jedan zastrijeli iz luka nagonom i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: Savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen.
34
I boj bi žestok onoga dana, a car Izrailjev zaosta na kolima svojim prema Sircima do večera, i umrije o sunčanom zahodu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.