Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 7
Solomonova svečana žrtva. Gospod se drugi put javlja Solomonu.
1
A kad svrši Solomon molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i druge žrtve, i slave Gospodnje napuni se dom,
2
Te ne mogahu sveštenici ući u dom Gospodnji, jer se slave Gospodnje napuni dom Gospodnji.
3
A svi sinovi Izrailjevi videći gdje siđe oganj i slava Gospodnja na dom saviše se licem k zemlji do poda i pokloniše se i hvališe Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.
4
I car i sav narod prinesoše žrtve pred Gospodom.
5
I prinese car Solomon na žrtvu dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca, i tako posvetiše dom Božji car i sav narod.
6
A sveštenici stajahu na službi svojoj, i Leviti sa spravama za pjesme Gospodnje što ih bješe načinio car David da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova, pjesmom Davidovom koju im dade; a drugi sveštenici trubljahu u trube prema njima, a svi sinovi Izrailjevi stajahu.
7
I posveti Solomon sredinu trijema koji je pred domom Gospodnjim, jer ondje prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava zahvalnijeh, jer na mjedenom oltaru koji načini Solomon, ne mogoše stati žrtve paljenice i dari i pretilina njihova.
8
I u to vrijeme svetkova Solomon svetkovinu sedam dana i sav Izrailj s njim, sabor veoma velik od Emata do potoka Misirskoga.
9
I u osmi dan praznovaše praznik, jer posvećivanje oltara svetkovaše sedam dana, i svetkovinu sedam dana.
10
A dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca otpusti narod k šatorima njihovijem, i bijahu radosni i veseli radi dobra što učini Gospod Davidu i Solomonu i Izrailju narodu svojemu.
11
I svrši Solomon dom Gospodnji i dom carski, i bi srećan u svemu što bješe naumio da načini u domu Gospodnjem i u domu svom.
12
Potom javi se Gospod Solomonu noću i reče mu: Uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mjesto da mi bude dom za žrtve.
13
Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj,
14
I ponizi se narod moj na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje i povrati se od zlijeh putova svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu.
15
I oči će moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta.
16
Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu dovijeka; i biće tu oči moje i srce moje vazda.
17
A ti ako uzideš preda mnom kako je išao David otac tvoj, tvoreći sve što sam ti zapovjedio i držeći uredbe moje i zakone moje,
18
Utvrdiću prijesto carstva tvojega kako sam obećao Davidu, ocu tvojemu, govoreći: Neće ti nestati čovjeka koji bi vladao u Izrailju.
19
Ali ako se odvratite i ostavite uredbe moje i zapovjesti moje, koje sam vam dao, i otidete i stanete služiti drugim bogovima i klanjati im se,
20
Tada ću ih istrijebiti iz zemlje svoje koju sam im dao, i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svojemu, odbaciću od sebe i učiniću od njega priču i podsmijeh među svijem narodima.
21
I dom ovaj koliko je slavan, ko god prođe mimo nj, začudiće mu se i reći će: 3ašto učini ovo Gospod od ove zemlje i od ovoga doma?
22
I odgovoriće se: Jer ostaviše Gospoda Boga otaca svojih, koji ih izvede iz zemlje Misirske, i uzeše druge bogove i klanjaše im se i služiše im, zato pusti na njih sve ovo zlo.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.