Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 34
Josija iskorijenjuje idolopoklonstvo i popravlja hram. Čita narodu Knjigu zavjeta. Proročica Olda. Obnovljenje zavjeta.
1
Osam godina bijaše Josiji kad poče carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu.
2
On činjaše što je pravo pred Gospodom i hođaše putovima Davida, oca svojega, i ne odstupaše ni nadesno ni nalijevo.
3
Jer osme godine carovanja svojega, dok još bješe dijete, poče tražiti Boga Davida, oca svojega; a dvanaeste godine poče čistiti Judeju i Jerusalim od visina i od lugova i od likova rezanijeh i livenijeh.
4
Jer pred njim raskopaše oltare Valima, i likove sunčane koji bijahu na njima isječe, i gajeve, i likove rezane i livene izlomi i satre, i razasu po grobovima onijeh koji im prinosiše žrtve;
5
A kosti svešteničke sažeže na oltarima njihovijem; i očisti Judeju i Jerusalim;
6
Tako i gradove Manasijine i Jefremove i Simeonove i do Neftalima, i pustoši njihove unaokolo.
7
I tako obori oltare i gajeve, i likove izlomi i satre, i sve likove sunčane isiječe po svoj zemlji Izrailjevoj; potom se vrati u Jerusalim.
8
A osamnaeste godine carovanja svojega pošto očisti zemlju i dom, posla Safana, sina Azalijina, i Masiju, zapovjednika gradskoga, i Joaha, sina Joahazova, pametara, da se opravi dom Gospoda Boga njegova.
9
I oni otidoše ka Helkiji poglavaru svešteničkom, i predaše novce donesene u dom Božji, koje skupiše Leviti vratari od sinova Manasijinih i Jefremovijeh i od svega ostatka Izrailjeva, i od svega Jude i Venijamina, pa se vratiše u Jerusalim;
10
I dadoše nastojnicima nad poslom, koji bijahu nad domom Gospodnjim, a oni ih davahu poslenicima koji rađahu u domu Gospodnjem opravljajući što je trošno i utvrđujući dom;
11
Davahu drvodjeljama i kamenarima da se kupuje kamenje tesano i drvo za grede i da se pobrvnaju kuće koje bijahu razvalili carevi Judini.
12
A ti ljudi rađahu vjerno posao; i nad njima bijahu postavljeni Jat i Ovadija, Leviti od sinova Merarijevih, i Zaharija i Mesulam od sinova Katovijeh da nastoje oko posla; i ti Leviti svi umijahu udarati u sprave muzičke.
13
I bijahu nad nosiocima i nad svijem poslenicima u svakoj službi, i pisari i upravitelji i vratari bijahu Leviti.
14
I kad iznošahu novce donesene u dom Gospodnji, nađe Helkija sveštenik knjigu zakona Gospodnjega danoga preko Mojsija.
15
I kaza Helkija Safanu, pisaru, i reče: Nađoh zakonik u domu Gospodnjem. I dade Halkija knjigu Safanu.
16
A Safan odnese knjigu caru i javi mu govoreći: Sluge tvoje rade sve što im je zapovjeđeno.
17
Jer pokupivši novce što se nađoše u domu Gospodnjem, dadoše ih nastojnicima i poslenicima.
18
I još kaza Safan, pisar, caru govoreći: Knjigu mi dade Helkija sveštenik. I pročita je Safan caru.
19
A kad car ču šta govori zakon, razdrije haljine svoje.
20
I zapovjedi car Helkiji i Ahikamu, sinu Safanovu, i Avdonu, sinu Mihejinu, i Safanu, pisaru, i Asaji, sluzi carevu, govoreći:
21
Idite upitajte Gospoda za me i za ostatak u Izrailju i Judi zbog riječi ove knjige što se nađe, jer je velik gnjev Gospodnji koji se izlio na nas zato što oci naši ne držaše riječi Gospodnje da čine sve onako kako je napisano u ovoj knjizi.
22
I tako otide Helkija i ljudi carevi k Oldi proročici, ženi Saluma, sina Tekuja, sina Asre, rizničara, a ona sjeđaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoraše s njom o tom.
23
A ona im reče: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
24
Ovako veli Gospod: Evo, pustiću zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve napisane u knjizi koju su pročitali caru Judinu.
25
Zato što me ostaviše i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih, zato će se izliti gnjev moj na to mjesto i neće se ugasiti.
26
A caru Judinu koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu recite: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za riječi koje si čuo:
27
Što je odmeknulo srce tvoje i ponizio si se pred Bogom kad si čuo što je rekao za to mjesto i za stanovnike njegove, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod.
28
Evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim, i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš vidjeti svojim očima zla koja ću pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove. I kazaše to caru.
29
Tada posla car te skupi sve starješine Judine i Jerusalimske.
30
I otide car u dom Gospodnji i svi ljudi iz zemlje Judine i Jerusalimljani, i sveštenici i Leviti i vas narod, malo i veliko, i pročita im sve riječi knjige zavjetne koja se nađe u domu Gospodnjem.
31
I car stojeći na svom mjestu, zadade vjeru pred Gospodom da će ići za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedočanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom svojom vršeći riječi toga zavjeta napisane u toj knjizi.
32
I kaza, te pristaše svi koji se nađoše u Jerusalimu i u plemenu Venijaminovu; i činjahu Jerusalimljani po zavjetu Boga Boga otaca svojih.
33
I ukide Josija sve gadove po svijem krajevima sinova Izrailjevih, i učini te svi koji bijahu u Izrailju, služahu Gospodu Bogu svojemu. Svega vijeka njegova ne odstupiše od Gospoda Boga otaca svojih.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.