2. Dnevnika 23

A sedme godine oslobodi se Jodaj, i uze k sebi stotinike Azariju, sina Jeroamova, i Ismaila, sina Joananova, i Azariju, sina Ovidova, i Masiju, sina Adajeva, i Elisafata, sina Zihrijeva, i uhvati vjeru s njima,

Te prolazeći zemlju Judinu, sabraše Levite iz svijeh gradova Judinijeh i glavare porodica otačkih u Izrailju, i dođoše u Jerusalim.

I sav zbor učini vjeru u domu Božijem s carem; i Jodaj im reče: Evo, sin će carev carovati, kao što je rekao Gospod za sinove Davidove.

Ovo učinite: Trećina vas koji dolazite u subotu između sveštenika i Levita neka budu vratari na pragu;

A druga trećina neka bude u carskom dvoru; a ostala trećina na vratima od temelja, a sav narod u trijemovima doma Gospodnjega.

Niko da ne ulazi u dom Gospodnji osim sveštenika i onijeh Levita koji služe; oni neka ulaze, jer su posvećeni, a sav narod neka čini što je Gospod zapovjedio da čini.

I Leviti neka opkole cara svaki s oružjem svojim u ruci; i ko bi god ušao u dom, da se pogubi; i budite uz cara kad stane ulaziti i izlaziti.

I učiniše Leviti i sav narod Judin sve što zapovjedi sveštenik Jodaj; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu i koji odlažahu u subotu; jer Jodaj sveštenik ne otpusti redova.

I dade Jodaj sveštenik stotinicima koplja i štitove i štitiće cara Davida što bijahu u domu Božijem.

I postavi sav narod sve s oružjem u ruku, od desne strane doma do lijeve prema oltaru i prema domu, oko cara.

Tada izvedoše sina careva i metnuše mu na glavu vijenac, i daše mu svjedočanstvo i zacariše ga, i Jodaj i sinovi njegovi pomazaše ga i rekoše: Da živi car!

A kad Gotolija ču viku naroda koji se stjecaše i hvaljaše cara, dođe k narodu u dom Gospodnji.

I pogleda i, gle, car stajaše kod svojega stupa na ulasku, a knezovi i trube oko cara, i sav narod zemaljski radovaše se i trube trubljahu i pjevači pjevahu uz oruđa muzička i oni koji počinjahu u pjevanju. Tada razdrije Gotolija haljine svoje i povika: Buna! Buna!

A Jodaj sveštenik zapovjedi da izidu stotinici koji bijahu nad vojskom, i reče im: Izvedite je iz vrsta napolje, i ko pođe za njom neka se pogubi mačem; jer reče sveštenik: Nemojte je ubiti u domu Gospodnjem.

I načiniše joj mjesto, te otide kako se ide vratima konjskim u dom carev, i ondje je pogubiše.

Tada Jodaj učini vjeru među sobom i svijem narodom i carem da će biti narod Gospodnji.

Potom sav narod otide u dom Valov i raskopaše ga, i oltare njegove i likove njegove izlomiše, a Matana, sveštenika Valova, ubiše pred oltarima.

I Jodaj uredi opet službu u domu Gospodnjem među sveštenicima i Levitima, koje David bješe odredio domu Gospodnjemu da bi prinosili žrtve paljenice Gospodu, kao što piše u zakonu Mojsijevu, s veseljem i pjesmama, po naredbi Davidovoj.

Postavi i vratare na vratima doma Gospodnjega da ne bi ulazio nečist oda što mu drago.

I uze stotinike i znatnije ljude i koji upravljahu narodom, sav narod zemaljski, i izvede cara iz doma Gospodnjega i uđoše visokim vratima u dom carski, i posadiše cara na carski prijesto.

I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri kad Gotoliju ubiše mačem.