2. Dnevnika 14

A kad počinu Avija kod otaca svojih i pogreboše ga u gradu Davidovu, zacari se na njegovo mjesto Asa, sin njegov. Za njegova vremena počinu zemlja deset godina.

I činjaše Asa što je dobro i pravo pred Gospodom Bogom njegovijem.

Jer obori oltare tuđe i visine, i izlomi likove njihove i isiječe lugove njihove.

I zapovjedi sinovima Judinijem da traže Gospoda Boga otaca svojih i da izvršuju zakon i zapovijest njegovu.

Obori po svijem gradovima Judinijem visine i sunčane likove, i počinu carstvo za njegova vremena.

I sazida tvrde gradove u zemlji Judinoj, jer zemlja bijaše u miru, niti bješe rata s njim onijeh godina, jer mu Gospod dade mir.

I reče Judi: Da sazidamo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama i vratima i prijevornicama dok je zemlja naša; jer tražimo Gospoda Boga svojega, tražismo ga i dade nam mir odsvuda. I tako zidaše, i biše srećni.

I imaše Asa vojske trista tisuća od Jude sa štitovima i kopljima, a od Venijamina dvjesta i osamdeset tisuća sa štitovima i lukovima. Svi bijahu hrabri vojnici.

I izide na njih Zara Etiopljanin s tisuću tisuća vojske i s trista kola, i dođe do Marise.

I Asa izide preda nj; i uvrstaše se vojske u dolini Sefati kod Marise.

I zavapi Asa ka Gospodu Bogu svojemu govoreći: Gospode, tebi je ništa pomoći množini ili nejakomu; pomozi nam, Gospode Bože naš, jer se u te uzdamo, i u tvoje ime dođosmo na ovo mnoštvo. Gospode, ti si Bog naš, ne daj da može što na te čovjek.

I razbi Gospod Etiopljane pred Asom i pred Judom, i pobjegoše Etiopljani.

I tjera ih Asa i narod koji bijaše s njim sve do Gerara. I popadaše Etiopljani da ih nijedan ne osta živ, jer se satrše pred Gospodom i pred vojskom njegovom; i oni odnesoše plijen velik veoma.

I pobiše sve gradove oko Gerara, jer dođe na njih strah Gospodnji, i oplijeniše sve one gradove, jer bijaše u njima mnogo plijena.

Pobiše i po stanovima pastirskim ljude, i odvedoše mnogo ovaca i kamila; i vratiše se u Jerusalim.