Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 16
Asa se, kad mu zaprijeti Vasa, car Izrailjev, griješi o Gospoda i njegovoga proroka. Smrt njegova.
1
Godine trideset šeste carovanja Asina izide Vasa, car Izrailjev, na Judu i stade zidati Ramu da ne da nikomu otići k Asi, caru Judinu, ni od njega doći.
2
Tada uze Asa srebro i zlato iz riznica doma Gospodnjega i doma careva, i posla Ven-Adadu, caru Sirskomu, koji življaše u Damasku, i poruči:
3
Vjera je između mene i tebe, između oca mojega i oca tvojega, evo, šaljem ti srebra i zlata, hajde pokvari vjeru koju imaš s Vasom, carem Izrailjevijem, eda bi otišao od mene.
4
I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve, i osvojiše Ijon i Dan i Avel-Majim i sve gradove Neftalimove u kojima bijahu žitnice.
5
A kad Vasa to ču, presta zidati Ramu i ostavi djelo svoje.
6
Tada car Asa uze sav narod Judin, te odnesoše kamenje iz Rame i drvo, čim zidaše Vasa, i od njega sazida Gavaju i Mispu.
7
A u to vrijeme dođe Ananije vidjelac k Asi, caru Judinu, i reče mu: Što si se pouzdao u cara Sirskoga, a nijesi se pouzdao u Gospoda Boga svojega, zato se vojska cara Sirskoga izmače iz tvojih ruku.
8
Nijesu li Etiopljani i Luveji imali velike vojske s vrlo mnogo kola i konjika? Pa kad si se pouzdao u Gospoda dade ti ih u ruke.
9
Jer oči Gospodnje gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu. Ludo si u tom radio; zato će odsele biti ratovi na te.
10
Tada se Asa razgnjevi na proroka i vrže ga u tamnicu, jer se rasrdi na nj za to; i potlači Asa neke iz naroda u to vrijeme.
11
Ali, gle, djela Asina, prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem.
12
I razbolje se Asa trideset devete godine carovanja svojega od nogu, i bolest njegova bi vrlo teška, ali ni u bolesti svojoj ne traži Gospoda nego ljekare.
13
I tako počinu Asa kod otaca svojih, i umrije četrdeset prve godine carovanja svojega.
14
I pogreboše ga u grobu njegovu, koji iskopa sebi u gradu Davidovu, i metnuše ga na postelju koju bješe napunio mirisavijeh stvari i masti zgotovljenijeh vještinom apotekarskom, i spališe mu ih vrlo mnogo.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.