Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 20
Josafatova pobjeda nad Amoncima i Moavcima. Njegov savez sa Izrailjevim carem Ohozijom.
1
A poslije toga sinovi Moavovi i sinovi Amonovi i s njima koji žive među sinovima Amonovijem, dođoše da vojuju na Josafata.
2
I dođoše te javiše Josafatu govoreći: Ide na te veliko mnoštvo ispreko mora, iz Sirije; i eno ih u Asason-Tamaru, a to je En-Gad.
3
A Josafat se uplaši i obrati lice svoje da traži Gospoda, i oglasi post po svoj zemlji Judinoj.
4
I skupiše se svi sinovi Judini da traže Gospoda, i iz svijeh gradova Judinijeh dođoše da traže Gospoda.
5
Tada stade Josafat u zboru Judinu i Jerusalimskom u domu Gospodnjem pred trijemom novijem,
6
I reče: Gospode Bože otaca naših! Nijesi li ti Bog na nebu i vladaš svijem carstvima narodnijem? Nije li u tvojoj ruci moć i sila da ti niko ne može odoljeti?
7
Nijesi li ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izrailja, i dao je navijek sjemenu Avrama, prijatelja svojega?
8
Te se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetinju za ime tvoje govoreći:
9
Kad nas zadesi kakvo zlo, mač osvjetni ili pomor ili glad, staćemo pred ovijem domom i pred tobom, jer je ime tvoje u ovom domu, i vapićemo tebi u nevolji svojoj, usliši i izbavi.
10
A sad, evo, sinovi Amonovi i Moavovi i oni iz gore Sira, kroz koje nijesi dao sinovima Izrailjevijem proći kad iđahu iz zemlje Misirske, nego ih obidoše i ne istrijebiše;
11
A, evo, oni nam vraćaju došavši da nas istjeraju iz našljedstva tvojega, koje si nam predao.
12
Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nama nema snage da se opremo tome mnoštvu velikom, koje ide na nas, niti mi znamo što bismo činili, nego su oči naše uprte u te.
13
A svi sinovi Judini stajahu pred Gospodom, i djeca njihova, žene njihove i sinovi njihovi.
14
Tada siđe duh Gospodnji usred zbora na Jazila, sina Zaharije, sina Venaje, sina Jeila, sina Matanijina, Levita između sinova Asafovijeh,
15
I reče: Slušajte, svi sinovi Judini i Jerusalimljani, i ti care Josafate, ovako vam veli Gospod: Ne bojte se i ne plašite se toga mnoštva velikoga, jer nije vaš rat nego Božji.
16
Sjutra izidite na njih; oni će poći uz brdo Zis, i naći ćete ih nakraj potoka prema pustinji Jeruilu.
17
Ne treba vida se bijete u ovom boju; postavite se, stojte, pa gledajte kako će vas izbaviti Gospod, Judo i Jerusalime! Ne bojte se i ne plašite se, sjutra izidite pred njih, i Gospod će biti s vama.
18
Tada se Josafat savi licem k zemlji, i svi Judejci i Jerusalimljani padoše pred Gospodom, i pokloniše se Gospodu.
19
A Leviti od sinova Katovijeh i od sinova Korejevijeh ustaše, te hvališe Gospoda Boga Izrailjeva glasom veoma visokim.
20
A ujutru ustavši rano, izidoše u pustinju Tekujsku; a kad izlažahu, stade Josafat i reče: Čujte me, Judejci i Jerusalimljani: Vjerujte Gospodu Bogu svojemu i bićete jaki, vjerujte prorocima njegovijem i bićete srećni.
21
I tako dogovoriv se s narodom, postavi pjevače Gospodnje da hvale svetu krasotu idući pred vojskom i govoreći: Hvalite Gospoda, jer je dovijeka milost njegova.
22
A kad počeše pjesmu i hvalu, obrati Gospod zasjedu na sinove Amonove i sinove Moavove i na one iz gore Sira, koji izidoše na Judu, te se razbiše.
23
Jer sinovi Amonovi i Moavovi ustaše na one iz gore Sira da ih pobiju i potru; i kad pobiše one iz gore Sira, udariše jedni na druge, te se potrše.
24
A kad Juda dođe do stražare prema pustinji i pogleda na mnoštvo, a to mrtva tjelesa leže po zemlji, i nijedan ne bješe ostao živ.
25
Zato dođe Josafat s narodom svojim da pokupe plijen; i nađoše kod njih mnogo blaga i dragocenijeh nakita na mrtvacima, i naplijeniše da već ne mogoše nositi; tri dana kupiše plijen, jer ga bješe mnogo.
26
A četvrti dan skupiše se u Dolini blagoslovnoj, jer ondje blagosloviše Gospoda; zato se prozva mjesto Dolina Blagoslovena do danas.
27
Potom okrenuše svi Judejci i Jerusalimljani i Josafat pred njima da se vrate u Jerusalim s veseljem, jer ih oveseli Gospod neprijateljima njihovijem.
28
I dođoše u Jerusalim sa psaltirima i guslama i trubama u dom Gospodnji.
29
I strah Božji dođe na sva carstva zemaljska kad čuše da je Gospod vojevao na neprijatelje Izrailjeve.
30
I tako se smiri carstvo Josafatovo, jer mu Bog njegov dade mir odsvuda.
31
I carovaše Josafat nad Judom; trideset i pet godina bijaše mu kad poče carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Azuva, kći Silejeva.
32
I hođaše putem oca svojega Ase, niti zađe s njega, čineći što je pravo pred Gospodom.
33
Ali visine ne biše oborene, jer još ne bješe narod upravio srca svojega k Bogu otaca svojih.
34
A ostala djela Josafatova, prva i pošljednja, eno, zapisana su u knjizi Juja, sina Ananijeva, koja je stavljenau knjigu o carevima Izrailjevijem.
35
Potom združi se Josafat, car Judin, s Ohozijom, carem Izrailjevijem, koji činjaše bezakonja.
36
A združi se s njim zato da načine lađe da idu u Tarsis; i načiniše lađe u Esion-Gaveru.
37
Tada prorokova Elijezer, sin Dodavin, iz Marise za Josafata govoreći: Što si se združio s Ohozijom, zato Gospod razmetnu djela tvoja. I razbiše se lađe i ne mogoše ići u Tarsis.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.