2. Dnevnika 24

Bijaše Joasu sedam godina kad se zacari, i carova četrdeset godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Sivija iz Virsaveje.

I činjaše Joas što je pravo pred Gospodom dokle god bijaše živ Jodaj sveštenik.

I Jodaj ga oženi dvjema ženama, te rodi sinove i kćeri.

Potom Joas naumi da opravi dom Gospodnji.

I sazva sveštenike i Levite, pa im reče: Pođite po gradovima Judinijem i kupite od svega Izrailja novaca da se opravlja dom Boga vašega od godine do godine, i vi pohitajte s tijem. Ali ne htješe Leviti.

Zato car dozva Jodaja, poglavara, i reče mu: Zašto ne nastojiš da Leviti donose iz Judeje i Jerusalima priloge koje je naredio Mojsije sluga Gospodnji zboru Izrailjevu na šator od sastanka?

Jer bezbožna Gotolija i sinovi njezini oplijeniše dom Gospodnji i sve stvari posvećene domu Gospodnjemu obratiše na Vale.

I tako zapovjedi car, te načiniše kovčeg i metnuše ga na vrata doma Gospodnjega spolja.

I oglasiše po Judeji i po Jerusalimu da donose Gospodu prilog koji je naredio Mojsije sluga Božji Izrailju u pustinji.

I obradovaše se knezovi i sav narod, i donoseći metahu u kovčeg dokle se ne svrši.

I kad donošahu Leviti kovčeg, po zapovijesti carevoj, vidjevši da ima mnogo novaca, dolažaše pisar carev i poslanik poglavara svešteničkoga, te izručivahu kovčeg, potom ga opet odnošahu i ostavljahu na njegovo mjesto; i tako činjahu svaki dan, i nakupiše mnogo novaca.

I davaše ga car Jodaj nastojnicima nad poslom oko doma Gospodnjega, a oni naimahu kamenare i drvodjelje da se obnovi dom Gospodnji, i kovače koji rade od gvožđa i od mjedi, da se opravi dom Gospodnji.

I poslovahu poslenici, i opravljanje napredovaše pod njihovijem rukama, te povratiše domu Božijemu obličje njegovo, i utvrdiše ga.

A kad svršiše, donesoše pred cara i Jodaja novce što pretekoše; i od toga načini sudove za dom Gospodnji, sudove za službu i za žrtve, i kadionice, i druge sudove zlatne i srebrne. I tako prinošahu žrtve paljenice u domu Gospodnjem jednako svega vijeka Jodajeva.

Potom, ostarjevši, Jodaj sit života umrije; sto i trideset godina bješe mu kad umrije.

I pogreboše ga u gradu Davidovu kod careva; jer činjaše dobro u Izrailju i Bogu i domu njegovu.

A kad umrije Jodaj, dođoše knezovi Judini i pokloniše se caru; tada ih posluša car,

Te ostaviše dom Gospoda Boga otaca svojih i stadoše služiti lugovima i idolima; i podiže se gnjev Gospodnji na Judu i na Jerusalim za taj grijeh njihov.

I slaše im proroke da ih vrate ka Gospodu, i oni im svedočahu, ali ih ne poslušaše.

I dođe duh Gospodnji na Zahariju, sina Jodaja sveštenika, te stade više naroda i reče im: Ovako veli Bog: Zašto prestupate zapovijesti Gospodnje? Nećete biti srećni što ostaviste Gospoda, zato i on vas ostavi.

A oni se pobuniše na nj, i zasuše ga kamenjem, po zapovijesti carevoj, u trijemu doma Gospodnjega.

I ne opomenu se car Joas milosti koju mu učini Jodaj, otac njegov, nego ubi sina njegova; a on umirući reče: Gospod neka vidi i traži.

A kad prođe godina, podiže se na nj vojska Sirska i uđe u zemlju Judejsku i u Jerusalim, i pobiše po narodu sve knezove narodne, i sav plijen od njih poslaše caru u Damasak.

Ako i mala bješe vojska Sirska koja dođe, ipak Gospod dade u ruke njihove vrlo veliku vojsku, jer bjehu ostavili Gospoda Boga otaca svojih. I tako na Joasu izvršiše sud.

A kad otidoše od njega, ostavivši ga u teškoj bolesti, pobuniše se na nj sluge njegove za krv sinova Jodaja sveštenika, i ubiše ga na postelji njegovoj, te pogibe; i pogreboše ga u gradu Davidovu, ali ga ne pogreboše u grobovima carskim.

A ovo su što se pobuniše na nj: Zavad, sin Simeate Amonke, i Jozavad, sin Simrite Moavke.

A o sinovima njegovijem i o velikoj porezi što bi pod njim, i o građenju doma Božijega, eto, zapisano je u knjizi o carevima. A zacari se na njegovo mjesto Amasija, sin njegov.