2. Dnevnika 25

Bijaše Amasiji dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Joadana iz Jerusalima.

On činjaše što je pravo pred Gospodom, ali ne cijelijem srcem.

I kad se utvrdi u carstvu, pobi sluge svoje koji ubiše cara, oca njegova.

Ali sinova njihovijeh ne pogubi, nego učini kako piše u zakonu, u knjizi Mojsijevoj, gdje je zapovjedio Gospod govoreći: Ocevi da ne ginu za sinove, ni sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine.

Iza toga skupi Amasija narod Judin, i postavi po domovima otačkim tisućnike i stotinike po svoj zemlji Judinoj i Venijaminovoj, i izbroji ih od dvadeset godina i više, i nađe ih trista tisuća vojnika izabranijeh koji nošahu koplje i štit.

I još najmi između Izrailjaca sto tisuća hrabrijeh ljudi za sto talanata srebra.

Ali dođe mu čovjek Božji i reče: Care, da ne ide s tobom vojska Izrailjska, jer Gospod nije s Izrailjcima, niti sa sinovima Jefremovijem.

Nego idi ti i budi hrabar u boju; inače će te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može i pomoći i oboriti.

Tada reče Amasija čovjeku Božijemu: A šta će biti od sto talanata što sam dao vojsci Izrailjevoj? A čovjek Božji reče: Ima Gospod da ti da više od toga.

I tako odvoji Amasija vojsku što mu bješe došla od Jefrema da otidu u svoje mjesto; a oni se vrlo rasrdiše na Judu i vratiše se u svoje mjesto s velikim gnjevom.

A Amasija oslobodivši se povede narod svoj i otide u Slanu dolinu, i pobi deset tisuća sinova Sirovijeh;

I deset tisuća živijeh zarobiše Judejci; i odvedoše na vrh stijene i pobacaše ih sa vrh stijene da se svi raspadoše.

A vojnici koje Amasija posla natrag da ne idu s njim u boj, navališe na gradove Judine od Samarije do Vet-Orona, i pobiše po njima tri tisuće i zaplijeniše velik plijen.

A kad se vrati Amasija razbivši Idumeje, donese bogove sinova Sirovijeh, i postavi ih sebi za bogove i klanjaše im se i kađaše im.

Tada se razgnjevi Gospod na Amasiju i posla k njemu proroka koji mu reče: Zašto tražiš bogove toga naroda koji ne izbaviše svojega naroda iz tvoje ruke?

I kad govoraše caru, on mu reče: Jesi li postavljen caru za savjetnika? Prestani; zašto da pogineš? I tako presta prorok, ali reče: Znam da te je Bog naumio istrijebiti kad to radiš, a ne slušaš savjeta mojega.

Tada smisli Amasija, car Judin, i posla k Joasu, sinu Joahaza, sina Jujeva, caru Izrailjevu, i poruči: Hodi da se ogledamo.

A Joas car Izrailjev posla k Amasiji, caru Judinu, i poruči mu: Trn na Livanu posla ka kedru na Livanu i poruči: Daj svoju kćer sinu mojemu za ženu. Ali naiđe zvijerje Livansko i izgazi trn.

Veliš, pobio si Edomce, pa se ponese srce tvoje, i tražiš slave; sjedi kod kuće svoje; zašto bi se zapletao u zlo da padneš i ti i Juda s tobom?

Ali ne posluša Amasija, jer od Gospoda to bi da ih da u ruke neprijatelju, što tražiše bogove Edomske.

I otide Joas, car Izrailjev, i ogledaše se, on i Amasija, car Judin, u Vet-Semesu Judinu.

Ali Judu razbi Izrailj, te pobjegoše svaki ka svojemu šatoru.

A Amasiju, cara Judina, sina Joasa, sina Joahazova, uhvati Joas, car Izrailjev u Vet-Semesu i odvede ga u Jerusalim; i obori zid Jerusalimski od vrata Jefremovijeh do vrata na uglu, četiri stotine lakata.

I uze sve zlato i srebro i sve posuđe što se nađe u domu Božijem u Ovid-Edoma i u riznici doma carskoga, i taoce, pa se vrati u Samariju.

I poživje Amasija, sin Joasov, car Judin, po smrti Joasa, sina Joahaza, cara Izrailjeva, petnaest godina.

A ostala djela Amasijina, prva i pošljednja, eto, nijesu li zapisana u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem?

I pošto Amasija odstupi od Gospoda, digoše bunu na nj u Jerusalimu, a on pobježe u Lahis. Ali poslaše za njim u Lahis i ubiše ga ondje.

I donesoše ga na konjma i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Judinu.