Stari zavet · Istorijske knjige
2. Dnevnika 27
Dobra i srećna vladavina Jotama, cara Judinog. (up. 2 car 15, 32-38)
1
Dvadeset i pet godina bijaše Jotamu kad poče carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; materi mu bješe ime Jerusa, kći Sadokova.
2
On činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je činio Ozija, otac njegov, samo što ne uđe u crkvu Gospodnju; ali narod još bijaše pokvaren.
3
On načini visoka vrata na domu Gospodnjem, i na zidu Ofilu mnogo nazida.
4
Još sazida i gradove u gori Judinoj, i u šumama pogradi dvorove i kule.
5
I vojeva s carem sinova Amonovijeh i svlada ih; i dadoše mu sinovi Amonovi one godine sto talanata srebra i deset tisuća kora pšenice i ječma deset tisuća. Toliko mu dadoše sinovi Amonovi i druge i treće godine.
6
I tako osili Jotam, jer upravi putove svoje pred Gospodom Bogom svojim.
7
A ostala djela Jotamova i svi ratovi njegovi i putovi njegovi, eno su zapisani u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem.
8
Dvadeset i pet godina bješe mu kad poče carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu.
9
I počinu Jotam kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Ahaz, sin njegov.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.