Stari zavet · Istorijske knjige
2. Samuilova 16
Siva opada Mefivosteja. Simej psuje Davida. Avesalom izvršuje sraman savjet Ahitofelov.
1
A kad David prijeđe malo preko vrha, gle, Siva, momak Mefivostejev, srete ga sa dva magarca natovarena, na kojima bješe dvjesta hljebova i sto grozdova suhih i sto gruda smokava i mijeh vina.
2
I reče car Sivi: Šta će ti to? A Siva mu reče: Magarci su za čeljad carevu, da jašu, a hljebovi i voće da jedu momci, a vino da pije ko se umori u pustinji.
3
A car mu reče: A gdje je sin tvoga gospodara? Reče Siva caru: Eno ga, ostao je u Jerusalimu, jer reče: Danas će mi dom Izrailjev vratiti carstvo oca mojega.
4
Tada reče car Sivi: Evo, tvoje je sve što je bilo Mefivostejevo. A Siva reče: Klanjam ti se da nađem milost pred tobom, care gospodaru!
5
I dođe car David do Vaurima. A gle, izide odande jedan od roda doma Saulova, po imenu Simej, sin Girin, i idući psovaše.
6
I bacaše se kamenjem na Davida i na sluge cara Davida, koje mu i s desne i s lijeve strane bijaše sav narod i svi junaci.
7
A Simej ovako govoraše psujući: Odlazi, odlazi, krvopijo i zlikovče!
8
Obrati Gospod na tebe sve krvi doma Saulova na čije si se mjesto zacario, i predade Gospod carstvo u ruke Avesalomu, sinu tvojemu; eto te sada u tvom zlu, jer si krvopija.
9
Tada reče caru Avisaj, sin Serujin: Zašto da psuje ovaj mrtvi pas cara gospodara mojega? Idem da mu skinem glavu.
10
Ali car reče: Šta je vama do mene, sinovi Serujini? Neka psuje; jer mu je Gospod rekao: Psuj Davida. Pa ko smije kazati: Zašto tako činiš?
11
Još reče David Avisaju i svijem slugama svojim: Eto, moj sin, koji je izašao od bedara mojih, traži dušu moju, a kako neće ovaj sin Venijaminov? Ostavite ga neka psuje, jer mu je Gospod zapovjedio.
12
Da ako Gospod pogleda na nevolju moju, i vrati mi Gospod dobro za psovku njegovu današnju.
13
I tako David sa svojim ljudima iđaše svojim putem; a Simej iđaše pokraj gore prema njemu jednako psujući i bacajući se kamenjem na nj, i podižući prah.
14
I dođe car i sav narod što bijaše s njim, umorni, i odmoriše se ondje.
15
A Avesalom i sav narod Izrailjev dođoše u Jerusalim, i Ahitofel s njim.
16
A kad Husaj Arhijanin, prijatelj Davidov, dođe k Avesalomu, reče Husaj Avesalomu: Da živi car! Da živi car!
17
A Avesalom reče Husaju: Takva li je ljubav tvoja prema prijatelju tvojemu? Zašto nijesi otišao s prijateljem svojim?
18
A Husaj reče Avesalomu: Ne; nego koga je izabrao Gospod i ovaj narod i svi Izrailjci, njegov ću biti i kod njega ću ostati.
19
Svrh toga, kome bih služio? Eda li ne sinu njegovu? Kako sam služio ocu tvojemu, tako ću i tebi.
20
A Avesalom reče Ahitofelu: Svjetuj šta ćemo činiti.
21
A Ahitofel reče Avesalomu: Lezi s inočama oca svojega koje je ostavio da mu čuvaju kuću, pa kad čuje sav Izrailj kako si se omrazio s ocem svojim, osiliće ruka svjema koji su s tobom.
22
Tada razapeše Avesalomu šator na krovu, i Avesalom leže s inočama oca svojega na vidiku svemu Izrailju.
23
I savjet koji davaše Ahitofel u ono vrijeme bijaše kao da bi ko Boga upitao; takav bijaše svaki savjet Ahitofelov i u Davida i u Avesaloma.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.