2. Samuilova 11

A kad prođe godina, u vrijeme kad carevi idu na vojsku, posla David Joava i sluge svoje s njim, i svega Izrailja, te potirahu sinove Amonove, i opkoliše Ravu; a David osta u Jerusalimu.

I pred veče usta David s postelje svoje, i hodajući po krovu carskoga dvora, ugleda s krova ženu gdje se mije, a žena bijaše vrlo lijepa na oči.

I David posla da propitaju za ženu i rekoše: Nije li to Vitsaveja, kći Elijamova, žena Urije Hetejina?

I David posla poslanike da je dovedu; i kad dođe k njemu, on leže s njom, a ona se bješe očistila od nečistote svoje; poslije se vrati svojoj kući.

I zatrudnje žena, te posla i javi Davidu govoreći: Trudna sam,

Tada David posla k Joavu i poruči: Pošlji mi Uriju Hetejina. I posla Joav Uriju k Davidu.

I kad Urija dođe k njemu, zapita ga David kako je Joav i kako je narod i kako ide rat.

Potom reče David Uriji: Idi kući svojoj i operi noge svoje. I Urija izide iz careva dvora, a za njim iznesoše jelo carsko.

Ali Urija leže na vratima dvora careva sa svijem slugama gospodara svojega, i ne otide kući svojoj.

I javiše Davidu govoreći: Urija nije otišao kući svojoj. A David reče Uriji: Nijesi li došao s puta? Zašto ne ideš kući svojoj?

A Urija reče Davidu: Kovčeg i Izrailj i Juda stoje pod šatorima, i Joav gospodar moj i sluge gospodara mojega stoje u polju, pa kako bih ja ušao u kuću svoju da jedem i pijem i spavam sa ženom svojom? Tako ti bio živ i tako bila živa duša tvoja, neću to učiniti.

Tada reče David Uriji: Ostani ovdje još danas, pa ću te sjutra otpustiti. Tako osta Urija u Jerusalimu, onaj dan i sjutradan.

I pozva ga David da jede i pije s njim, te ga opije. A uveče otide, te leže na postelju svoju sa slugama gospodara svojega, a kući svojoj ne otide.

A ujutru napisa David knjigu Joavu, i posla po Uriji.

A u knjizi pisa i reče: Namjestite Uriju gdje je najžešći boj, pa se uzmaknite od njega da bi ga ubili da pogine.

I Joav opkolivši grad namjesti Uriju na mjesto gdje je znao da su najhrabriji ljudi.

I izidoše ljudi iz grada i pobiše se s Judom. I pogibe iz naroda nekoliko sluga Davidovijeh; pogibe i Urija Hetejin.

Tada Joav posla k Davidu i javi mu sve što bi u boju.

I zapovijedi glasniku govoreći: Kad pripovijediš caru sve što je bilo u boju,

Ako se razgnjevi car i reče ti: Zašto ste išli tako blizu grada da se bijete? Zar nijeste znali kako se strijelja s grada?

Ko je ubio Avimeleha, sina Jeruvesetova? Nije li žena bacila na nj komad žrvnja sa zida, te pogibe u Tevesu? Zašto ste išli blizu zida? Tada reci: Poginuo je i sluga tvoj Urija Hetejin.

I otide glasnik, i došavši javi Davidu sve za što ga je poslao Joav.

I reče glasnik Davidu: Bijahu jači od nas, i izidoše u polje na nas, ali ih uzbismo do vrata gradskih.

A strijelci stadoše strijeljati na sluge tvoje sa zida, i pogibe nekoliko sluga carevijeh, tako i sluga tvoj Urija Hetejin pogibe.

Tada reče David glasniku: Ovako reci Joavu: Ne budi zlovoljan za to; jer mač proždire sad ovoga sad onoga; udri još jače na grad i raskopaj ga. Tako ga ohrabri.

A žena Urijina, čuvši da je poginuo muž njezin Urija, plaka za mužem svojim.

A kad prođe žalost, posla David i uze je u kuću svoju, i ona mu posta žena i rodi mu sina. Ali ne bješe po volji Gospodu što učini David.