2. Samuilova 24

A Gospod se opet razgnjevi na Izrailja, i nadraži Davida na njih govoreći: Hajde, izbroj Izrailja i Judu.

I reče car Joavu, vojvodi svom: Prođi po svijem plemenima Izrailjevijem od Dana do Virsaveje, i izbrojte narod da znam koliko ima naroda.

A Joav reče caru: Neka doda Gospod Bog tvoj k narodu koliko ga je sad još sto puta toliko, i da car gospodar moj vidi svojim očima; ali zašto car gospodar moj hoće to?

Ali riječ careva bi jača od Joava i vojvoda; i otide Joav i vojvode od cara da prebroje narod Izrailjev.

I prešavši preko Jordana, stadoše u oko u Aroiru, s desne strane grada, koji je na sredini potoka Gadova i kod Jazira.

Potom dođoše u Galad i u donju zemlju Odsiju, a odatle otidoše u Dan-Jan i u okolinu Sidonsku.

Potom dođoše do grada Tira i u sve gradove Jevejske i Hananejske; i otidoše na južnu stranu Judinu u Virsaveju.

I obišavši svu zemlju, vratiše se u Jerusalim poslije devet mjeseci i dvadeset dana.

I Joav dade caru broj popisanoga naroda; i bješe od Izrailja osam stotina tisuća ljudi za vojsku koji mahahu mačem, a ljudi od Jude pet stotina tisuća.

Tada Davida taknu u srce, pošto prebroji narod, i reče David Gospodu: Sagriješih veoma što to uradih. Ali, Gospode, uzmi bezakonje sluge svojega, jer veoma ludo radih.

A kad David usta ujutru, dođe riječ Gospodnja Gadu, proroku, koji bijaše Davidu vidjelac, i reče:

Idi i kaži Davidu: Ovako veli Gospod: Troje ti dajem, izberi jedno da ti učinim.

I dođe Gad k Davidu i kaza mu govoreći: Hoćeš li ti da bude sedam gladnijeh godina u zemlji tvojoj, ili da bježiš tri mjeseca od neprijatelja svojih i oni da te gone, ili da bude tri dana pomor u tvojoj zemlji? Sad promisli i gledaj šta ću odgovoriti onome koji me je poslao.

A David reče Gadu: U tjeskobi sam ljutoj; ali neka zapadnemo Gospodu u ruke, jer je milost njegova velika; a ljudima da ne zapadnem u ruke.

I tako pusti Gospod pomor na Izrailja od jutra do određenoga vremena, i pomrije naroda od Dana do Virsaveje sedamdeset tisuća ljudi.

A kad anđeo pruži ruku svoju na Jerusalim da ga ubija, sažali se Gospodu sa zla i reče anđelu koji ubijaše narod: Dosta, spusti ruku. A anđeo Gospodnji bijaše kod gumna Orne Jevusejina.

A David, kad vidje anđela gdje bije narod, progovori i reče Gospodu: Evo, ja sam zgriješio, ja sam zlo učinio, a te ovce što su učinile? Neka se ruka tvoja obrati na mene i na dom oca mojega.

Potom opet dođe Gad k Davidu isti dan i reče mu: Idi, načini Gospodu oltar na gumnu Orne Jevusejina.

I otide David po riječi Gadovoj, kako Gospod zapovjedi.

Tada Orna obazrevši se ugleda cara i sluge njegove gdje idu k njemu; i otide Orna i pokloni se caru licem do zemlje,

I reče: Što je došao car gospodar moj sluzi svojemu? A David reče: Da kupim od tebe to gumno, da načinim na njemu oltar Gospodu da bi prestao pomor u narodu.

A Orna reče Davidu: Neka uzme car gospodar moj i prinese na žrtvu što mu je volja; evo, volova za žrtvu paljenicu i kola i jarmova volujskih za drva.

Sve to davaše caru Orna kao car, i reče Orna caru: Gospod Bog tvoj neka te milostivo primi.

A car reče Orni: Ne; nego ću kupiti od tebe po cijeni, niti ću prinijeti Gospodu Bogu svojemu žrtve paljenice poklonjene. I tako kupi David gumno i volove za pedeset sikala srebra;

I ondje načini David oltar Gospodu, i prinese žrtve paljenice i žrtve zahvalne. I Gospod se umilostivi zemlji, i presta pomor u Izrailju.