Stari zavet · Istorijske knjige
2. Samuilova 23
Davidove posljednje riječi; njegovi junaci.
1
A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David, sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim:
2
Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku.
3
Reče Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva: Koji vlada ljudima, neka je pravedan vladajući u strahu Božijem;
4
I biće kao svjetlost jutrenja kad sunce izlazi jutrom bez oblaka, i kao trava koja raste iz zemlje od svjetlosti iza dažda.
5
Ako i nije takav dom moj pred Bogom, ipak je učinio zavjet vječan sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen. I to je sve spasenje moje i sva želja moja, ako i ne da da raste.
6
A bezakonici će svikoliki biti kao trnje počupani, koje se ne hvata rukom.
7
Nego ko hoće da ga se dohvati, uzme gvožđe ili kopljaču; i sažiže se ognjem na mjestu.
8
Ovo su imena junaka Davidovijeh: Josev-Vasevet Tahmonac, prvi između trojice; njemu milina bi udariti s kopljem na osam stotina i pobi ih ujedanput.
9
Za njim Eleazar, sin Dodona, sina Ahohova, između tri junaka koji bijahu s Davidom, i osramotiše Filisteje skupljene na boj kad Izrailjci otidoše;
10
On se podiže i bi Filisteje dokle mu se ruka ne umori i ukoči se pri maču; i Gospod dade veliko spasenje onaj dan, te se narod vrati za njim samo da pokupi plijen.
11
A za njim Sama, sin Agejev Araranin; kad se Filisteji skupiše u gomilu, i ondje bješe njiva puna leća, i narod pobježe od Filisteja,
12
Stade usred njive i odbrani je, i pobi Filisteje, i Bog dade veliko spasenje.
13
I ta tri prva između trideset siđoše i dođoše o žetvi k Davidu u pećinu Odolamsku, kad vojska Filistejska stajaše u okolu u dolini Rafajskoj.
14
A David bijaše onda u gradu i bješe onda straža Filistejska u Vitlejemu.
15
A David zaželje i reče: Ko bi mi donio vode da pijem iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata!
16
Tada ona tri junaka prodriješe kroz oko Filistejski, i zahvatiše vode iz studenca Vitlejemskoga što je kod vrata, i donesoše i dadoše Davidu; ali on je ne htje piti, nego je proli pred Gospodom;
17
I reče: Ne daj, Bože, da bih to učinio. Nije li to krv ovijeh ljudi koji ne mareći za život svoj, idoše. I ne htje piti. To učiniše ova tri junaka.
18
I Avisaj, brat Joavov, sin Serujin, bješe prvi između trojice; on mahnu kopljem svojim na tri stotine i pobi ih, i proslavi se među trojicom.
19
Između te trojice bješe najslavniji, i posta im poglavar; ali one trojice ne stiže.
20
I Venaja, sin Jodajev, sin čovjeka junaka, velik djelima, iz Kavseila; on pogubi dva junaka Moavska, i sišav, ubi lava u jami kad bješe snijeg.
21
On ubi i jednoga Misirca, znatna čovjeka; imaše Misirac koplje u ruci, a on izide na nj sa štapom, i istrže Misircu koplje iz ruke, i ubi ga njegovijem kopljem.
22
To učini Venaja, sin Jodajev, i bi slavan među ova tri junaka.
23
Bješe najslavniji između tridesetorice, ali one trojice ne stiže; i David ga postavi nad pratiocima svojim.
24
Asailo, brat Joavov, bješe među tridesetoricom, a to bjehu: Elhanan, sin Dodonov, iz Vitlejema,
25
Sama Arođanin, Elika Arođanin.
26
Helis Falćanin, Ira, sin Ikisov Tekojanin,
27
Avijezer Anatoćanin, Mevunej Husaćanin,
28
Salmon Ahošanin, Maraj Netofaćanin,
29
Helev, sin Vanin Netofaćanin, Itaj, sin Rivejev, iz Gavaje sinova Venijaminovih,
30
Venaja Piratonjanin, Idaj iz doline Gasa.
31
Avi-Alvon Arvaćanin, Azmavet Varumljanin,
32
Elijava Salvonjanin, Jonatan od sinova Jasinovih,
33
Sama Araranin, Ahijam, sin Sararov Araranin,
34
Elifelet, sin Asveja Mahaćanina, Elijam, sin Ahitofela Gilonjanina.
35
Esraj Karmilac, Farej Arvljanin,
36
Igal, sin Natanov iz Sove, Vanija od Gada,
37
Selek Amonac, Narej Viroćanin, koji nošaše oružje Joavu sinu Serujinu,
38
Ira Jetranin, Gariv Jetranin,
39
Urija Hetejin; svega trideset i sedam.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.