Stari zavet · Istorijske knjige

2. Samuilova 2

David, car nad domom Judinim, Isvostej nad domom Izrailjevim. Avenir ubija Asaila.

A poslije toga David upita Gospoda govoreći: Hoću li otići u koji grad Judin? A Gospod mu reče: Otidi. A David reče: U koji da otidem? Reče: Hevron.

I David otide onamo sa dvije žene svoje, Ahinoamom iz Jezraela i Avigejom koja prije bješe žena Navala iz Karmila.

I ljude koji bijahu s njim odvede David, sve s porodicama njihovijem, i nastaniše se po gradovima Hevronskim.

I dođoše ljudi od Jude i pomazaše ondje Davida za cara nad domom Judinijem. I javiše Davidu govoreći: Ljudi iz Javisa Galadova pogreboše Saula.

I David posla poslanike k ljudima u Javisu Galadovu i reče im: Da ste blagosloveni Gospodu što učiniste milost gospodaru svojemu, Saulu, i pogreboste ga.

Zato da učini Gospod vama milost i vjeru; a ja ću vam učiniti dobro što ste to učinili.

I neka vam se ukrijepe ruke i budite hrabri; jer Saul gospodar vaš pogibe, a dom Judin pomaza mene za cara nad sobom.

Ali Avenir, sin Nirov, vojvoda Saulov, uze Isvosteja, sina Saulova, i odvede ga u Mahanajim,

I zacari ga nad Galadom i nad Asurom i Jezraelom i Jefremom i Venijaminom i nad svijem Izrailjem.

Četrdeset godina bješe Isvosteju, sinu Saulovu, kad poče carovati nad Izrailjem; i carova dvije godine. Samo dom Judin držaše se Davida.

A David carova u Hevronu nad domom Judinijem sedam godina i šest mjeseca.

Potom izide Avenir, sin Nirov, i sluge Isvosteja, sina Saulova, iz Mahanajima u Gavaon.

Također i Joav, sin Serujin, i sluge Davidove izidoše i sretoše se s njima kod jezera Gavaonskoga, i stadoše jedan s jedne strane jezera, a drugi s druge strane.

Tada reče Avenir Joavu: Neka ustanu momci i neka se poigraju pred nama. I reče Joav: Neka ustanu.

I ustaše i izidoše na broj: dvanaest od Venijamina sa strane Isvosteja, sina Saulova, i dvanaest između sluga Davidovijeh.

I uhvatiše jedan drugoga za glavu, i tisnu jedan drugomu mač svoj u bok i popadaše zajedno. Otuda se prozva ono mjesto Halkat-Asurim kod Gavaona.

I bi žestok boj onoga dana; i sluge Davidove razbiše Avenira i Izrailjce.

A ondje bijahu tri sina Serujina: Joav i Avisaj i Asailo. A Asailo bijaše lak na nogu kao srna u polju;

I potjera Asailo Avenira, i ne svrnu ni nadesno ni nalijevo iza Avenira.

I Avenir obazre se natrag i reče: Jesi li ti, Asailo? A on reče: Ja sam.

A Avenir mu reče: Svrni nadesno ili nalijevo, i uzmi jednoga od tijeh momaka i skini odoru s njega. Ali ne htje Asailo svrnuti iza njega.

I Avenir opet reče Asailu: Odstupi od mene; zašto da te sastavim sa zemljom? I kako bih smeo pogledati u Joava, brata tvojega?

Ali on ne htje odstupiti; i Avenir ga udari kopljem pod peto rebro, i izađe mu koplje na leđa, te on pade ondje i umrije na mjesto. I ko god dođe na ono mjesto gdje pade i pogibe Asailo, ustavljaše se.

Ali Joav i Avisej potjeraše Avenira, i sunce zađe kad dođoše do brda Ame, koja je prema Giji na putu u pustinju Gavaonsku.

I skupiše se sinovi Venijaminovi za Avenirom, te se načini četa, i stadoše na vrh jednoga brda.

I Avenir viknu Joava i reče: Hoće li mač proždirati dovijeka? Ne znaš li da jadi bivaju napošljetku? Zašto već ne kažeš narodu da se prođu braće svoje?

A Joav reče: Tako živ bio Bog, da nijesi kazao, narod bi još jutros otišao, nijedan ne bi tjerao brata svojega.

Tada zatrubi Joav u trubu, i ustavi se sav narod i prestaše tjerati Izrailja i ne biše se više.

I tako Avenir i ljudi njegovi idoše preko polja cijelu onu noć, i prijeđoše preko Jordana, i prošavši sav Vitron, dođoše u Mahanaim.

A Joav se vrati od Avenira, i kad skupi sav narod, ne bješe od sluga Davidovijeh devetnaest ljudi i Asaila.

Ali sluge Davidove pobiše sinova Venijaminovijeh, ljudi Avenirovijeh, tri stotine i šezdeset ljudi, koji izgiboše.

A Asaila uzeše i pogreboše u grobu oca njegova koji bijaše u Vitlejemu. I Joav i ljudi njegovi idoše svu noć, i osvanuše u Hevronu.

Glave · 2. Samuilova

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.