Stari zavet · Istorijske knjige
2. Samuilova 18
Avesalom potučen i Joav ga ubija. Husije glasnik. Davidova tužbalica za sinom.
1
I prebroji David narod što bijaše s njim, i postavi im tisućnike i stotinike.
2
I predade David trećinu naroda Joavu, i trećinu Avisaju, sinu Serujinu, bratu Joavovu, i trećinu Itaju Getejinu. Pa onda reče car narodu: I ja ću ići s vama.
3
Ali narod reče: Nemoj ti ići; jer i da pobjegnemo, neće mariti za to; ili da nas pola izgine, neće mariti za to; jer si ti sam kao nas deset tisuća, zato je bolje da nam iz grada pomažeš.
4
A car im reče: Što vam se čini da je dobro učiniću. I car stade kod vrata, i sav narod izlažaše po sto i po tisuću.
5
I zapovjedi car Joavu i Avisaju i Itaju, i reče: Čuvajte mi dijete Avesaloma. I sav narod ču kako car zapovjedi svijem vojvodama za Avesaloma.
6
I tako izide narod u polje pred Izrailja, i zametnu se boj u šumi Jefremovoj.
7
Ondje razbiše narod Izrailjev sluge Davidove, i mnogo izgibe ondje u onaj dan, dvadeset tisuća.
8
Jer se boj raširi po svoj zemlji, i više proždrije naroda u onaj dan šuma, nego što proždrije mač.
9
A Avesalom se sukobi sa slugama Davidovijem, i Avesalom jahaše na mazgi, i mazga naiđe pod granat veliki hrast, te on zape glavom za hrast i osta viseći između neba i zemlje, a mazga ispod njega otrča.
10
Vidjevši to, jedan čovjek javi Joavu i reče: Gle, vidjeh Avesaloma gdje visi o hrastu.
11
A Joav reče čovjeku koji mu to kaza: Gle, vidje, pa zašto ga ne ubi i ne svali ga na zemlju? Ja bih ti dao deset sikala srebra i jedan pojas.
12
A čovjek reče Joavu: Da mi je u rukama izmjereno tisuća sikala srebra, ne bih digao ruke svoje na sina careva; jer smo čuli kako je car zapovjedio tebi i Avisaju i Itaju govoreći: Čuvajte mi svi dijete Avesaloma.
13
Ili da sam učinio nevjeru na svoju dušu, ništa se ne može od cara zatajiti, i ti bi sam ustao na me.
14
A Joav reče: Neću ja dangubiti s tobom. Pa uzev tri strijele u ruku, zastrijeli ih u srce Avesalomu, još živu o hrastu.
15
Potom opkoliše Avesaloma deset momaka, koji nošahu oružje Joavu, i biše ga i ubiše.
16
Tada Joav zatrubi u trubu, i narod presta goniti Izrailja, jer Joav ustavi narod.
17
I uzeše Avesaloma i baciše u šumi u veliku jamu, i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja; a Izrailjci svi pobjegoše svaki k svome šatoru.
18
Avesalom, pak, bješe podigao sebi spomenik za života u Dolini carskoj; jer govoraše: Nemam sina da se sačuva spomen imenu mojemu. I nazva onaj spomenik svojim imenom, koji se zove mjesto Avesalomovo do današnjega dana.
19
Tada reče Ahimas, sin Sadokov: Da otrčim da odnesem glas caru, da ga je Gospod izbavio iz ruku neprijatelja njegovijeh.
20
A Joav mu reče: Nemoj danas biti glasnik, nego ćeš javiti drugi dan; a danas nemoj nositi glasa, jer je sin carev poginuo.
21
Zatijem reče Joav Husiju: Idi, javi caru što si vidio. I pokloni se Husije Joavu i otrča.
22
A Ahimas, sin Sadokov, opet reče Joavu: Što mu drago, da trčim i ja za Husijem. Reče Joav: Što bi trčao, sine, kad nemaš dobra glasa?
23
Opet reče: Što mu drago, da trčim. Odgovori mu: A ti trči. I otrča Ahimas prečim putem, i preteče Husija.
24
A David sjeđeše među dvojim vratima, i stražar izide na krov od vrata, na zid, i podigavši oči svoje ugleda, a to jedan čovjek trči.
25
Pa povika stražar i javi caru. A car reče: Ako je jedan, glas nosi. I onaj iđaše sve bliže.
26
Potom ugleda stražar drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar k vrataru i reče: Evo još jedan, trči sam. A car reče: I on nosi glas.
27
I reče stražar: Trk prvoga čini mi se kao da je trk Ahimasa, sina Sadokova. Reče car: Dobar je čovjek i ide s dobrijem glasom.
28
Tada povika Ahimas i reče caru: Sretno! I pokloni se caru licem do zemlje i reče: Da je blagosloven Gospod Bog tvoj koji predade ljude koji podigoše ruke svoje na cara gospodara mojega.
29
A car mu reče: Je li zdravo dijete Avesalom? Odgovori Ahimas: Vidio sam veliku vrevu kad Joav posla slugu careva i mene slugu svojega, ali ne znam šta bješe.
30
A car mu reče: Ukloni se i stani tamo. I on se ukloni i stade.
31
Tada, gle, dođe Husije i reče: Glas caru i gospodaru mojemu da te je Gospod izbavio danas iz ruku svijeh koji ustaše na te.
32
A car reče Husiju: Je li zdravo dijete Avesalom? A Husije reče: Neka neprijatelji gospodara mojega cara i koji god ustaju na te zla radi, neka prođu kao to dijete.
33
Tada se car sneveseli, i pope se u gornju klijet nad vratima i stade plakati, a idući govoraše: Sine moj Avesalome, sine moj, sine moj Avesalome! Kamo da sam ja umro umjesto tebe! Avesalome, sine moj, sine moj!
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.