Stari zavet · Istorijske knjige
2. Samuilova 21
Glad zbog Saulovog grijeha u krvi prema Gavaonjanima. Resfa. Junaštva Davidovih ratnika u sukobu s Filistejcima.
1
I bi glad za vremena Davidova tri godine zastopce. I David potraži lice Gospodnje; a Gospod mu reče: To je sa Saula i s doma njegova krvničkoga što pogubi Gavaonjane.
2
Tada car sazva Gavaonjane i govori im. A Gavaonjani ne bjehu od sinova Izrailjevijeh, nego ostatak od Amoreja, kojima se bjehu zakleli sinovi Izrailjevi, ali Saul gledaše da ih pobije revnujući za sinove Izrailjeve i Judine.
3
I reče David Gavaonjanima: Šta da vam učinim i čim da vas namirim da blagoslovite dostojanje Gospodnje?
4
A Gavaonjani mu rekoše: Ne tražimo ni srebra ni zlata od Saula ili od doma njegova, niti da se ko pogubi u Izrailju. A on reče: Šta, dakle, velite da vam učinim?
5
Tada rekoše caru: Ko nas je potro i radio da nas istrijebi, da nas ne bude nigdje u međama Izrailjevijem,
6
Od njegovijeh sinova neka nam se da sedam ljudi da ih objesimo Gospodu u Gavaji Saula, izbranika Gospodnjega. I reče car: Ja ću dati.
7
Ali car poštjede Mefivosteja, sina Jonatana, sina Saulova, usled zakletve Gospodnje koja bi među njima, među Davidom i Jonatanom, sinom Saulovijem.
8
I uze car dva sina Resfe, kćeri Ajine, koje rodi Saulu, Armonija i Mefivosteja, i pet sinova Mihale kćeri Saulove, koje rodi Adrilu, sina Varzelaja Meolaćanina.
9
I dade ih u ruke Gavaonjanima, a oni ih objesiše na gori pred Gospodom; i sva sedmorica pogiboše zajedno; a biše ubijeni prvijeh dana žetve, u početku ječmene žetve.
10
A Resfa, kći Ajina, uze vreću i prostrije po stijeni u početku žetve dokle ne pade na njih dažd s neba, i ne dadijaše pticama nebeskim da padaju na njih danju ni zvjerima poljskim noću.
11
I javiše Davidu šta učini Resfa, kći Ajina, inoča Saulova.
12
I David otide te uze kosti Saulove i kosti Jonatana sina njegova od građana u Javisu Galadovu, koji ih bijahu ukrali s ulice Vet-Sanske, gdje ih objesiše Filisteji kad ubiše Filisteji Saula na Gelvuji.
13
I odnese odande kosti Saulove i kosti Jonatana, sina njegova, pa skupiše i kosti obješenijeh.
14
I pogreboše ih s kostima Saulovijem i Jonatana, sina njegova, u zemlji Venijaminovoj u Sili u grobu Kisa, oca njegova, i učiniše sve kako zapovjedi car. Tako se poslije toga umilostivi Gospod zemlji.
15
I nasta opet rat između Filisteja i Izrailja, i David otide sa slugama svojim, i biše se s Filistejima tako da David susta.
16
Tada Jesvi-Venov, koji bješe od sinova Rafajevijeh, i u koplju mu bješe trista sikala mjedi, i imaše novo oružje, šćaše da ubije Davida.
17
Ali mu pomože Avisaj, sin Serujin, i udari Filistejina i ubi ga. Tada se zakleše ljudi Davidovi rekavši mu: Nećeš više ići s nama u boj da ne ugasiš vidjela Izrailjeva.
18
Poslije toga nasta opet rat s Filistejima u Govu; i tada Sivehaj Husaćanin ubi Safa, koji bijaše od sinova Rafajevih.
19
I opet nasta drugi rat u Govu s Filistejima; i tada Elhanan, sin Jare-Oregimov Vitlejemac, ubi brata Golijata Getejina, kojemu kopljača bješe kao vratilo.
20
I opet nasta rat u Gatu, gdje bijaše jedan čovjek vrlo visok, koji imaše po šest prsta na rukama i na nogama, svega dvadeset i četiri, i on bijaše također roda Rafajeva.
21
I ružaše Izrailja te ga ubi Jonatan, sin Same, brata Davidova.
22
Ta četvorica bijahu sinovi istoga Rafaja iz Gata, i pogiboše od ruke Davidove i od ruke sluga njegovijeh.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.