Stari zavet · Istorijske knjige
2. Samuilova 12
Natanova prijekorna besjeda. David priznaje svoj grijeh i dobija oproštenje. Solomonovo rođenje. Osvojenje amonske prestonice Rave.
1
I posla Gospod Natana k Davidu; i on došav k njemu reče mu: U jednom gradu bijahu dva čovjeka, jedan bogat a drugi siromah.
2
Bogati imaše ovaca i goveda vrlo mnogo;
3
A siromah nemaše ništa do jednu malu ovčicu, koju bješe kupio, i hranjaše je, te odraste uza nj i uz djecu njegovu, i jeđaše od njegova zalogaja, i iz njegove čaše pijaše, i na krilu mu spavaše, i bijaše mu kao kći.
4
A dođe putnik k bogatome čovjeku, a njemu bi žao uzeti iz svojih ovaca ili goveda da zgotovi putniku koji dođe k njemu, nego uze ovcu onoga siromaha, i zgotovi je čovjeku koji dođe k njemu.
5
Tada se David vrlo razgnjevi na onoga čovjeka, i reče Natanu: Tako živ bio Gospod, zaslužio je smrt onaj koji je to učinio.
6
I ovcu neka plati učetvoro, što je to učinio i nije mu žao bilo.
7
Tada reče Natan Davidu: Ti si taj. Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Ja sam te pomazao za cara nad Izrailjem, i ja sam te izbavio iz ruku Saulovijeh.
8
I dao sam ti dom gospodara tvojega, i žene gospodara tvojega na krilo tvoje, dao sam ti dom Izrailjev i Judin; i ako je malo, dodao bih ti to i to.
9
Zašto si prezreo riječ Gospodnju čineći što njemu nije po volji? Uriju Hetejina ubio si mačem i uzeo si ženu njegovu sebi za ženu, a njega si ubio mačem sinova Amonovijeh.
10
Zato neće se odmaći mač od doma tvojega dovijeka što si me prezreo i uzeo ženu Urije Hetejina da ti bude žena.
11
Ovako veli Gospod: Evo, ja ću podignuti na te zlo iz doma tvojega, i uzeću žene tvoje na tvoje oči, i daću ih bližnjemu tvojemu, te će spavati sa ženama tvojim na vidiku svakomu.
12
Jer ti si učinio tajno, ali ću ja ovo učiniti pred svijem Izrailjem i svakomu na vidiku.
13
Tada reče David Natanu: Sagriješih Gospodu. A Natan reče Davidu: I Gospod je pronio grijeh tvoj; nećeš umrijeti.
14
Ali što si tijem djelom dao priliku neprijateljima Gospodnjim da hule, zato će ti umrijeti sin koji ti se rodio.
15
Potom Natan otide svojoj kući. A Gospod udari dijete koje rodi žena Urijina Davidu, te se razbolje na smrt.
16
I David se moljaše Bogu za dijete, i pošćaše se David, i došavši ležaše preko noći na zemlji.
17
I starješine doma njegova ustaše oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htje, niti jede što s njima.
18
A kad bi sedmi dan, umrije dijete; i ne smijahu sluge Davidove javiti mu da je dijete umrlo, jer govorahu: Evo, dok dijete bijaše živo, govorasmo mu, pa nas ne htje poslušati; a kako ćemo mu kazati: Umrlo je dijete? Hoće ga ucvijeliti.
19
A David videći gdje sluge njegove šapću među sobom, dosjeti se da je umrlo dijete; i reče David slugama svojim: Je li umrlo dijete? A oni rekoše: Umrlo je.
20
Tada David usta sa zemlje, i umi se, i namaza se i preobuče se; i otide u dom Gospodnji i pokloni se. Potom opet dođe kući svojoj i zaiska da mu donesu da jede; i jede.
21
A sluge njegove rekoše mu: Šta to radiš? Dok bijaše dijete živo, postio si i plakao; a kad umrije dijete, ustao si i jedeš.
22
A on reče: Dok dijete bijaše živo, postio sam i plakao, jer govorah: Ko zna, može se smilovati Gospod na me da dijete ostane živo.
23
A sada umrlo je; što bih postio? Mogu li ga povratiti? Ja ću otići k njemu, ali on neće se vratiti k meni.
24
Potom David utješi Vitsaveju, ženu svoju, i otide k njoj i leže s njom. I ona rodi sina, kojemu nadje ime Solomon. I mio bješe Gospodu.
25
I posla Natana proroka, te mu nadje ime Jedidija, radi Gospoda.
26
A Joav, bijući Ravu sinova Amonovih, uze carski grad.
27
I posla poslanike k Davidu i reče: Bih Ravu i uzeh grad na vodi.
28
Nego sada skupi ostali narod, i stani u oko prema gradu i uzmi ga, da ga ne bih ja uzeo i moje se ime spominjalo na njemu.
29
I David skupiv sav narod, otide na Ravu i udari na nju, i uze je.
30
I uze caru njihovu s glave krunu, u kojoj bješe talanat zlata, s dragim kamenjem, i metnuše je na glavu Davidu, i odnese iz grada plijen vrlo velik.
31
A narod koji bijaše u njemu izvede i metnu ih pod pile i pod brane gvozdene i pod sjekire gvozdene, i sagna ih u peći gdje se opeke peku. I tako učini svijem gradovima sinova Amonovijeh. Potom se vrati David sa svijem narodom u Jerusalim.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.