Stari zavet · Poučne knjige
Jov 21
Jovov šesti govor: ipak je bezbožnicima često dobro do suda.
1
A Jov odgovori i reče:
2
Slušajte dobro riječi moje, i to će mi biti od vas utjeha.
3
Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, podsmijevajte se.
4
Eda li se ja čovjeku tužim? I kako ne bi bio žalostan duh moj?
5
Pogledajte me, i divite se, i metnite ruku na usta.
6
Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
7
3ašto bezbožnici žive? Stare? I bogate se?
8
Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem očima.
9
Kuće su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
10
Bikovi njihovi skaču, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
11
Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
12
Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
13
Provode u dobru dane svoje, i začas slaze u grob.
14
A Bogu kažu: Idi od nas, jer nećemo da znamo za putove tvoje.
15
Šta je Svemogući da mu služimo? i kakva nam je korist da mu se molimo?
16
Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnička daleko je od mene.
17
Koliko se puta gasi žižak bezbožnički i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
18
Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
19
Čuva li Bog sinovima njihovijim pogibao njihovu, plaća im da osjete?
20
Vide li svojim očima pogibao svoju, i piju li gnjev Svemogućega?
21
Jer šta je njima stalo do kuće njihove nakon njih kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
22
Eda li će Boga ko učiti mudrosti, koji sudi visokima?
23
Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreći.
24
Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
25
A drugi umire ojađene duše, koji nije uživao dobra.
26
Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
27
Eto, znam vaše misli i sudove kojima mi činite krivo.
28
Jer govorite: Gdje je kuća silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
29
Nijeste li nikada pitali putnika, i što vam kazaše nećete da znate,
30
Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
31
Ko će ga ukoriti u oči za život njegov? I ko će mu vratiti što je učinio?
32
Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
33
Slatke su mu grude od doline, i vuče za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
34
Kako me, dakle, naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.