Stari zavet · Poučne knjige
Jov 7
Nastavak: Jov se moli Bogu ili da se smiluje na nj ili da učini kraj njegovom životu.
1
Nije li čovjek na vojsci na zemlji, a dani njegovi nijesu li kao dani nadničarski?
2
Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadničar čeka da svrši,
3
Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noći mučne određene mi.
4
Kad legnem, govorim: Kad ću ustati? I kad će proći noć? I sitim se prevrćući se do svanuća.
5
Tijelo je moje obučeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i raščinja se.
6
Dani moji brži biše od čunka, i prođoše bez nadanja.
7
Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neće više vidjeti dobra,
8
Niti će me vidjeti oko koje me je viđalo; i tvoje oči kad pogledaju na me, mene neće biti.
9
Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siđe u grob, neće izaći;
10
Neće se više vratiti kući svojoj, niti će ga više poznati mjesto njegovo.
11
Zato ja neću braniti ustima svojim, govoreći u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
12
Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
13
Kad rečem: Potješiće me odar moj, postelja će mi moja olakšati tužnjavu,
14
Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
15
Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
16
Dodijalo mi je; neću dovijeka živjeti; prođi me se; jer su dani moji taština.
17
Šta je čovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
18
Da ga pohodiš svako jutro, i svaki čas kušaš ga?
19
Kad ćeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
20
Zgriješio sam; šta ću ti činiti, o čuvaru ljudski? Zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
21
Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje, jer ću sad leći u prah, i kad me potražiš, mene neće biti?
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.