Stari zavet · Poučne knjige
Jov 19
Jovov peti govor: žali se na nemilost prijatelja, opisuje svoju veliku bijedu, ali najposlije dolazi do blažene istine da njegov Spasitelj živi.
1
A Jov odgovori i reče:
2
Dokle ćete mučiti dušu moju i satirati me riječima?
3
Već ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me?
4
Ali, ako sam doista pogriješio, pogrješka će moja ostati kod mene.
5
Ako li se još hoćete da dižete na me i da me korite mojom sramotom,
6
Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene.
7
Eto, vičem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda.
8
Zagradio je put moj da ne mogu proći; na staze moje metnuo je mrak.
9
Svukao je s mene slavu moju, i skinuo vijenac s glave moje.
10
Porušio me je odsvuda da me nema, i kao drvo iščupao je nadanje moje.
11
Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je među neprijatelje svoje.
12
Vojske njegove dođoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega.
13
Braću moju udaljio je od mene, i znanci moji tuđe se od mene.
14
Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me.
15
Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuđina; stranac sam u očima njihovijem.
16
Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim.
17
Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje.
18
Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me.
19
Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici.
20
3a kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.
21
Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božja dotakla mene.
22
Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite?
23
O kad bi se napisale riječi moje! Kad bi se stavile u knjigu!
24
Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vječni spomen kad bi se urezale!
25
Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.
26
I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga.
27
Ja isti vidjeću ga, i oči moje gledaće ga, a ne druge. A bubrega mojih nestaje u meni.
28
Nego bi trebalo da rečete: Zašto ga gonimo kad je korijen besjedi u meni.
29
Bojte se mača; jer je mač osveta za bezakonje; i znajte da ima Sud.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.