Stari zavet · Poučne knjige
Jov 36
Elijujev posljednji govor: opet govori o pravičnosti i veličini Božijoj.
1
Još govori Elijuj i reče:
2
Potrpi me malo, i pokazaću ti, jer još ima što bih govorio za Boga.
3
Počeću izdaleka besjedu svoju, i pokazaću da je Tvorac moj pravedan.
4
Doista, neće biti lažne riječi moje, kod tebe je koji pravo misli.
5
Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srčanom.
6
Ne da živjeti bezbožniku, a nevoljnicima čini pravdu.
7
Ne odvraća od pravednika očiju svojih, nego još s carevima na prijesto posađuje ih navijek, te se uzvišuju.
8
Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljničkim,
9
Tada im napominje djela njihova, i bezakonja njihova kako su silna.
10
I otvora im uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja.
11
Ako poslušaju i stanu mu služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti.
12
Ako li ne poslušaju, ginu od mača i umiru s bezumlja.
13
A koji su licemjerna srca, navlače gnjev i ne viču kad ih poveže;
14
Umire u mladosti duša njihova, i život njihov među kurvama.
15
Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove, i otvora mu uho u muci.
16
Tako bi i tebe izveo iz tjeskobe na prostrano mjesto, gdje ništa ne dosađuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline.
17
Ali si zaslužio sud bezbožnički, i sud i pravda snađe te.
18
Doista, gnjev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, pa te veliki otkup neće izbaviti.
19
Hoće li gledati na tvoje bogatstvo? Neće ni na zlato ni na kakvu silu blaga tvojega.
20
Ne uzdiši za noću u koju narodi odlaze na svoje mjesto.
21
Čuvaj se da ne pogledaš na taštinu, i voliš nju nego nevolju.
22
Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je učitelj kao on?
23
Ko mu je odredio put njegov? Ili ko će mu reći: Činiš nepravo?
24
Opominji se da veličaš djela njegova, koja gledaju ljudi.
25
Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda izdaleka.
26
Gle, Bog je velik i ne možemo ga poznati, broj godina njegovijeh ne može se dokučiti.
27
Jer on steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka njegovijeh;
28
Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko.
29
I ko bi razumio prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovu?
30
Kako prostire nad njim svjetlost svoju, i dubine morske pokriva?
31
Tijem sudi narodima, daje hrane izobila.
32
Rukama zaklanja svjetlost, i naređuje koga da srete,
33
Javljajući prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.