Stari zavet · Poučne knjige
Jov 34
Elijujev drugi govor: osuđuje slobodne riječi Jovove. Svemogući ne izvrće pravdu.
1
Još govori Elijuj i reče:
2
Čujte, mudri, besjedu moju i, razumni, poslušajte me.
3
Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
4
Razberimo što je pravo, izvidimo među sobom što je dobro.
5
Jer Jov reče: Pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
6
Hoću li lagati za svoju pravdu? Strijela je moja smrtna, a bez krivice.
7
Koji je čovjek kao Jov da kao vodu pije podsmijeh?
8
I da se druži s onima koji čine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
9
Jer reče: Ne pomaže čovjeku da ugađa Bogu.
10
Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloća i nepravda od Svemogućega.
11
Jer po djelu plaća čovjeku, i daje svakome da nađe prema putu svojemu.
12
Doista, Bog ne radi zlo i Svemogući ne izvrće pravde.
13
Ko mu je predao zemlju i ko je uredio vaseljenu?
14
Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
15
Izginulo bi svako tijelo, i čovjek bi se povratio u prah.
16
Ako si, dakle, razuman, čuj ovo; slušaj glas riječi mojih.
17
Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? Hoćeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
18
Kaže li se caru: Nitkove! I knezovima: Bezbožnici?
19
A kamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
20
Umiru začas, i u po noći uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
21
Jer su oči njegove obraćene na putove čovječije i vidi sve korake njegove.
22
Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji čine bezakonje.
23
Jer nikome ne odgađa kad dođe da se sudi s Bogom.
24
Satire jake nedokučivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
25
Jer zna djela njihova, i dok obrati noć, satru se.
26
Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27
Jer odstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
28
Te dođe do njega vika siromahova, i ču viku nevoljnijeh.
29
Kad on umiri, ko će uznemiriti? I kad on sakrije lice, ko će ga vidjeti? I to biva i narodu i čovjeku,
30
Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
31
Zaista, treba kazati Bogu: Podnosio sam, neću više griješiti.
32
A što ne vidim, ti me nauči; ako sam činio nepravdu, neću više.
33
Eda li će po tebi plaćati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
34
Ljudi će razumni sa mnom kazati, i mudar će čovjek pristati,
35
Da Jov ne govori razumno, i da riječi njegove nijesu mudre.
36
Oče moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
37
Jer domeće na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama među nama, i mnogo govori na Boga.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.