Stari zavet · Poučne knjige
Jov 15
Elifasov drugi govor: on osuđuje Jovove preterane govore i opisuje nesreću bezbožnikovu.
1
A Elifas Temanac odgovori i reče:
2
Hoće li mudar čovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istočnijem,
3
Prepirući se govorom koji ne pomaže i riječima koje nijesu ni na što?
4
A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.
5
Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.
6
Osuđuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoče na te.
7
Jesi li se ti prvi čovjek rodio? Ili si prije humova sazdan?
8
Jesi li tajnu Božiju čuo i pokupio u sebe mudrost?
9
Šta ti znaš što mi ne bismo znali? Šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?
10
I sijedijeh i starijeh ljudi ima među nama, starijeh od oca tvojega.
11
Male li su ti utjehe Božije? Ili imaš što sakriveno u sebi?
12
Što te je zanijelo srce tvoje, i što sijevaju oči tvoje,
13
Te obraćaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih takve riječi?
14
Šta je čovjek da bi bio čist, i rođeni od žene da bi bio prav?
15
Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu čista pred očima njegovijem;
16
A kamoli gadni i smrdljivi čovjek, koji pije nepravdu kao vodu?
17
Ja ću ti kazati, poslušaj me, i pripovjediću ti što sam vidio,
18
Što mudraci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,
19
Kojima samijem dana bi zemlja, i tuđin ne prođe kroz nju.
20
Bezbožnik se muči svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.
21
Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.
22
Ne vjeruje da će se vratiti iz tame, odsvuda priviđa mač.
23
Tumara za hljebom govoreći: Gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.
24
Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.
25
Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i Svemogućemu se opro.
26
Trči ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.
27
Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.
28
I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kućama pustijem, obraćenijem u gomilu kamenja.
29
Neće se obratiti niti će, ostati blago njegovo, i neće se raširiti po zemlji dobro njegovo.
30
Neće izaći iz mraka, ogranke njegove osušiće plamen, odnijeće ga duh usta njegovijeh.
31
Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer će mu taština biti plata.
32
Prije svojega vremena svršiće se, i grana njegova neće zelenjeti.
33
Otkinuće se kao s loze nezreo grozd njegov, i pupci će se njegovi kao s masline pobacati.
34
Jer će opustjeti zbor licemjerski, i oganj će spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.
35
3ačinju nevolju i rađaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.