Stari zavet · Poučne knjige
Jov 23
Jovov sedmi govor: želi, iako bez nade, da ga Bog izvede na svoj sud.
1
A Jov odgovori i reče:
2
Još je tužnjava moja odmet, a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.
3
O kad bih znao kako bih našao Boga! Da otidem do prijestola njegova,
4
Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,
5
Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.
6
Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne, nego bi mi pomogao.
7
Ondje bi se pravedan čovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se za svagda od svoga Sudije.
8
Gle, ako pođem napred, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;
9
Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.
10
Ali on zna put moj: Kad me okuša, izaći ću kao zlato.
11
Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zađoh.
12
Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam odstupao; čuvao sam riječi usta njegovijeh više nego svoj užitak.
13
Ali kad on što naumi, ko će ga odvratiti? Što duša njegova zaželi, ono čini.
14
I izvršiće što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.
15
Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.
16
Bog je rastopio srce moje, Svemogući me je uplašio.
17
Što ne pogiboh prije mraka, i što ne sakri mrak ispred mene?
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.