Stari zavet · Poučne knjige
Jov 17
Nastavak: Jov vidi oko sebe samo bijedu i pred sobom samo grob.
1
Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji.
2
Kod mene su rugači, i oko moje provodi noći u jadu koji mi zadaju.
3
Daj mi ko će jamčiti kod tebe; ko je taj koji će se rukovati sa mnom?
4
Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih nećeš uzvisiti.
5
Ko laska prijateljima, njegovijem će sinovima oči posahnuti.
6
Učinio je od mene priču narodima, i postao sam bubnjanje među njima.
7
Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen.
8
Začudiće se tome pravi, i bezazleni će ustati na licemjere.
9
Ali će se pravednik držati svojega puta, i ko je čistijeh ruku većma će ojačati.
10
A vi, vratite se svikolici i hodite; neću naći mudra među vama.
11
Dani moji prođoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu.
12
Od noći načiniše dan, i svjetlost je blizu mraka.
13
Da bih se nadao, grob će mi biti kuća; u tami ću prostrijeti postelju sebi.
14
Grobu vičem: Ti si otac moj; crvima: Ti si mati moja, ti si sestra moja.
15
I gdje je sada nadanje moje? Moje nadanje ko će vidjeti?
16
U grob će sići, počinuće sa mnom u grobu.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.