Stari zavet · Poučne knjige
Jov 9
Jovov drugi govor: sa Svemogućim se niko ne može prepirati.
1
A Jov odgovori i reče:
2
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti prav pred Bogom?
3
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuće na jednu.
4
Mudar je srcem i jak snagom; ko se opro njemu i bio srećan?
5
On premješta gore da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom;
6
On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
7
On, kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde;
8
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
9
On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu;
10
On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
11
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prođe, a ja ga ne opazim.
12
Gle, kad uhvati, ko će ga nagnati da vrati? Ko će mu kazati: Šta radiš?
13
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoćnici.
14
A kako bih mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?
15
Da sam i prav, neću mu se odgovoriti, valja da se molim Sudiji svojemu.
16
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je čuo glas moj.
17
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
18
Ne da mi da odahnem, nego me siti grčinama.
19
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko će mi svjedočiti?
20
Da se pravdam, moja će me usta osuditi; da sam dobar, pokazaće da sam nevaljao.
21
Ako sam dobar, neću znati za to; omrzao mi je život moj.
22
Svejedno je; zato rekoh: I dobroga i bezbožnoga on potire.
23
Kad bi još ubio bič najedanput! Ali se smije iskušavanju pravijeh.
24
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
25
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
26
Prođoše kao brze lađe, kao orao kad leti na hranu.
27
Ako rečem: Zaboraviću tužnjavu svoju, ostaviću gnjev svoj i okrijepiću se;
28
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me nećeš opravdati.
29
Biću kriv; zašto bih se mučio uzalud?
30
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da očistim sapunom ruke svoje.
31
Tada ćeš me zamočiti u jamu da se gade na me moje haljine.
32
Jer nije čovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
33
Niti ima među nama kmeta da bi stavio ruku svoju među nas dvojicu.
34
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
35
Tada ću govoriti, i neću ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.