Stari zavet · Poučne knjige
Jov 35
Elijujev treći govor: čovjek svojim jadanjem šteti samo sebi. Bog pravo sudi.
1
Još govori Elijuj i reče:
2
Misliš li da si pravo rekao: Moja je pravda veća od Božije?
3
Jer si rekao: Šta će mi pomoći, kakva će mi biti korist da ne griješim?
4
Ja ću odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom.
5
Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake kako su viši od tebe.
6
Ako griješiš, šta ćeš mu učiniti? Ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta ćeš mu nauditi?
7
Ako si pravedan, šta ćeš mu dati? Ili šta će primiti iz ruke tvoje?
8
Čovjeku kakav si može nauditi tvoja zloća, i sinu čovječijemu pomoći tvoja pravda.
9
Vapiju od velikoga nasilja kojima se čini, i viču na ruku silnijeh;
10
A nijedan ne govori: Gdje je Bog, Stvoritelj moj, koji daje pjesmu noću;
11
Koji čini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih.
12
Tamo viču s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni.
13
Jer Bog ne sluša taštine, i Svemogući ne gleda na nju.
14
A kamoli kad kažeš: Ne vidiš to. Pred njim je sud; čekaj ga.
15
A sada čim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si učinio.
16
Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava riječi.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.