Stari zavet · Poučne knjige
Jov 3
Prvi krug besjeda. Jovovo jadanje.
1
Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.
2
I progovoriv Jov, reče:
3
Ne bilo dana u koji se rodih, i noći u kojoj rekoše: Rodi se djetić!
4
Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!
5
Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!
6
Noć onu osvojila tama, ne radovala se među danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!
7
Gle, noć ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!
8
Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!
9
Potamnjele zvijezde u sumračje njezino, čekala vidjelo i ne dočekala ga, i ne vidjela zori trepavica;
10
Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih očiju.
11
Zašto ne umrijeh u utrobi, ne izdahnuh izlazeći iz utrobe?
12
Zašto me prihvatiše koljena? Zašto sise, da sisam?
13
Jer bih sada ležao i počivao; spavao bih, i bio bih miran,
14
S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,
15
Ili s knezovima, koji imaše zlata i kuće svoje puniše srebra.
16
Ili zašto ne bih kao nedonošče sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?
17
Ondje bezbožnici prestaju dosađivati, i ondje počivaju iznemogli,
18
I sužnji se odmaraju i ne čuju glasa nastojnikova.
19
Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.
20
Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,
21
Koji čekaju smrt a nje nema, i traže je većma nego zakopano blago,
22
Koji igraju od radosti i vesele se kad nađu grob?
23
Čovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio odasvuda?
24
Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda ražljeva se jauk moj.
25
Jer čega se bojah dođe na mene, i čega se strašah zadesi me.
26
Ne počivah niti imah mira, niti se odmarah, i opet dođe strahota.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.