Stari zavet · Poučne knjige
Jov 10
Nastavak: Jov jadikuje.
1
Dodijao je duši mojoj život moj; pustiću od sebe tužnjavu svoju, govoriću u jadu duše svoje.
2
Reći ću Bogu: Nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
3
Je li ti milo da činiš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnički obasjavaš?
4
Jesu li u tebe oči tjelesne? Vidiš li kao što vidi čovjek?
5
Jesu li dani tvoji kao dani čovječji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
6
Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
7
Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
8
Tvoje su me ruke stvorile i načinile, i ti me odsvuda potireš.
9
Opomeni se da si me kao od kala načinio, i opet ćeš me u prah obratiti.
10
Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
11
Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
12
Životom i milošću darivao si me; i staranje tvoje čuvalo je duh moj.
13
I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
14
Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
15
Ako sam skrivio, teško meni! Ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote, i videći muku svoju.
16
I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet činiš čudesa na meni.
17
Ponavljaš svjedočanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
18
Zašto si me izvadio iz utrobe? O, da umrijeh! Da me ni oko ne vidje!
19
Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
20
Nije li malo dana mojih? Prestani, dakle, i okani me se da se malo oporavim.
21
Prije nego otidem odakle se neću vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
22
U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.