Stari zavet · 42 glave
Jov
Knjiga o Jovu
Glave
- 1Bogatstvo pravednoga Jova. Njegovo trpljenje u iskušenjima.
- 2Satana opet optužuje Jova pred Gospodom. Jova snalazi bolest; vrijeđa ga žena; pohode ga tri prijatelja.
- 3Prvi krug besjeda. Jovovo jadanje.
- 4Elifasov prvi govor. Bog ne kažnjava pravednoga.
- 5Nastavak: Bezbožnik propada; koji se klanja Gospodu, izbavlja se.
- 6Jovov prvi odgovor Elifasu. Jov pravda svoje jadikovanje i prebacuje prijateljima što su nemilostivi.
- 7Nastavak: Jov se moli Bogu ili da se smiluje na nj ili da učini kraj njegovom životu.
- 8Vildadov prvi govor: za Jova je samo pokajanje put sreći; bezbožnici propadaju.
- 9Jovov drugi govor: sa Svemogućim se niko ne može prepirati.
- 10Nastavak: Jov jadikuje.
- 11Sofarov prvi govor: Jov ima da se pokori pred sveznajućim Bogom.
- 12Jovov treći govor: On kori nadutu mudrost prijatelja i prevazilazi ih u opisu neograničene moći Božije.
- 13Nastavak: Jov opominje svoje prijatelje na pravednost Božiju i počinje svoj govor o Gospodu.
- 14Kraj: Jov se tuži na ništavnost čovjeka i uzalud traži utješnu nadu.
- 15Elifasov drugi govor: on osuđuje Jovove preterane govore i opisuje nesreću bezbožnikovu.
- 16Jovov četvrti govor: prijatelji ga nisu razumjeli i on se jada Bogu.
- 17Nastavak: Jov vidi oko sebe samo bijedu i pred sobom samo grob.
- 18Vildadov drugi govor: opisuje, posle oštroga govora Jovu, neizbježnu propast bezbožnikovu.
- 19Jovov peti govor: žali se na nemilost prijatelja, opisuje svoju veliku bijedu, ali najposlije dolazi do blažene istine da njegov Spasitelj živi.
- 20Sofarov drugi govor: on ponavlja iskaz: radost bezbožnička ne traje dugo.
- 21Jovov šesti govor: ipak je bezbožnicima često dobro do suda.
- 22Elifasov posljednji govor: osuđuje Jova zbog velikih grijeha i opominje ga na pokajanje.
- 23Jovov sedmi govor: želi, iako bez nade, da ga Bog izvede na svoj sud.
- 24Nastavak: Božja uviđavnost prema bezbožnicima je zagonetna.
- 25Vildadov posljednji govor: šta je čovjek pred Bogom?
- 26Jovov osmi govor: pokazuje kako i on priznaje neobjašnjivo veličanstvo Božije.
- 27Jovovi završni govori: tvrdi da je nevin i pokazuje kako je prolazna sreća bezbožnikova.
- 28Pjesma o mudrosti Božijoj: što priroda skriva, može čovjek i da objasni, ali mudrost Božiju ne; put ka njoj je strah Božiji.
- 29Jov opisuje svoju pređašnju sreću.
- 30Jov opisuje svoju sadašnju nesreću.
- 31Kraj govora Jovovih: tvrdi da nije kriv ni pred Bogom ni pred ljudima.
- 32Elijujev prvi govor: objašnjava zašto prekida ćutanje i pored svoje mladosti.
- 33Nastavak: Elijuj prekoreva Jova zbog pravdanja sebe. Božija karanja vode spasenju duše.
- 34Elijujev drugi govor: osuđuje slobodne riječi Jovove. Svemogući ne izvrće pravdu.
- 35Elijujev treći govor: čovjek svojim jadanjem šteti samo sebi. Bog pravo sudi.
- 36Elijujev posljednji govor: opet govori o pravičnosti i veličini Božijoj.
- 37Kraj Elijujovog govora: veličanstvo Božije u prirodi. Opomena na poniznost pred Bogom.
- 38Prvi Gospodnji govor iz vihora: opisuje čuda stvaranja svijeta i vladanja svijetom i osuđuje Jovovu brzopletost.
- 39Nastavak: čuda u životinjskom svijetu svjedoče o mudrosti Božijoj.
- 40Jovov prvi odgovor Gospodu. Drugi govor Gospodnji iz vihora. Opisuje svoju moć.
- 41Produžetak opisivanja.
- 42Jovov poslednji odgovor Gospodu. Njegovo pokajanje. Bog ga pravda i blagosilja više nego ranije.