Stari zavet · Poučne knjige
Jov 27
Jovovi završni govori: tvrdi da je nevin i pokazuje kako je prolazna sreća bezbožnikova.
1
I Jov nastavi besjedu svoju i reče:
2
Tako da je živ Bog koji je odbacio parbu moju, i Svemogući koji je ojadio dušu moju,
3
Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,
4
Neće usne moje govoriti bezakonja, niti će jezik moj izricati prijevare.
5
Ne dao Bog da pristanem da imate pravo! Dokle dišem, neću odstupiti od svoje dobrote.
6
Držaću se pravde svoje, niti ću je ostaviti; neće me prekoreti srce moje dokle sam živ.
7
Neprijatelj moj biće kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.
8
Jer kako je nadanje licemjeru kad se lakomi, a Bog će iščupati dušu njegovu?
9
Hoće li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj dođe nevolja?
10
Hoće li se Svemogućemu radovati? Hoće li prizivati Boga u svako vrijeme?
11
Učim vas ruci Božjoj, i kako je u Svemogućega ne tajim.
12
Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?
13
To je dio čovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od Svemogućega.
14
Ako mu se množe sinovi, množe se za mač, i natražje njegovo neće se nasititi hljeba.
15
Koji ostanu iza njega, na smrti će biti pogrebeni, i udovice njihove neće plakati.
16
Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,
17
Što nabavi, obući će pravednik, i srebro će dijeliti bezazleni.
18
Gradi sebi kuću kao moljac, i kao kolibu koju načini čuvar.
19
Bogat će umrijeti, a neće biti pribran; otvoriće oči, a ničega neće biti.
20
Stignuće ga strahote kao vode; noću će ga odnijeti oluja.
21
Uzeće ga vjetar istočni, i otići će; vihor će ga odnijeti s mesta njegova.
22
To će Bog pustiti na nj, i neće ga žaliti; on će jednako bježati od ruke njegove.
23
Drugi će pljeskati rukama za njim, i zviždaće za njim s mjesta njegova.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.