Stari zavet · Poučne knjige
Jov 4
Elifasov prvi govor. Bog ne kažnjava pravednoga.
1
Tada odgovori Elifas Temanac i reče:
2
Ako ti progovorimo, da ti neće biti dosadno? Ali ko bi se mogao uzdržati da ne govori?
3
Gle, učio si mnoge, i ruke iznemogle krijepio si;
4
Riječi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrđivao si koljena koja klecahu.
5
A sada kad dođe na tebe, klonuo si; kad se tebe dotače, smeo si se.
6
Nije li pobožnost tvoja bila uzdanje tvoje, i dobrota putova tvojih nadanje tvoje?
7
Opomeni se ko je prav poginuo, i gdje su pravedni istrijebljeni?
8
Kako sam ja vidio, koji oru muku i siju nevolju, to i žanju.
9
Od dihanja Božijega ginu, i od daha nozdara njegovijeh nestaje ih.
10
Rika lavu, i glas ljutom lavu i zubi lavićima satiru se.
11
Lav gine nemajući lova, i lavići rasipaju se.
12
Još dođe tajno do mene riječ, i uho moje dočuje malo.
13
U mislima o noćnijem utvarama, kad tvrd san pada na ljude,
14
Strah poduze me i drhat, od kojega ustreptaše sve kosti moje,
15
I duh prođe ispred mene, i dlake na tijelu mojem nakostriješiše se.
16
Stade, ali mu ne poznah lica; prilika bijaše pred očima mojima, i mučeći čuh glas:
17
Eda li je čovjek pravedniji od Boga? Eda li je čovjek čistiji od Tvorca svojega?
18
Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka;
19
A kamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.
20
Od jutra do večera satru se, i nestane ih navijek da niko i ne opazi.
21
Slava njihova ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.