Postanje 19

A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot sjeđaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje,

I reče: Hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i prenoćite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete, pođite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici.

Ali on navali na njih, te se uvratiše k njemu i uđoše u kuću njegovu, i on ih ugosti, i ispeče hljebova prijesnijeh, i jedoše.

I još ne bjehu legli, a građani Sodomljani slegoše se oko kuće, staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva,

I vikahu Lota i govorahu mu: Gdje su ljudi što dođoše sinoć k tebi? Izvedi ih k nama da ih poznamo?

A Lot izide k njima pred vrata zatvoriv vrata za sobom,

I reče im: Nemojte, braćo, činiti zla.

Evo imam dvije kćeri koje još ne poznaše čovjeka; njih ću vam izvesti, pa činite s njima što vam je volja; samo ne dirajte u one ljude, jer su zato ušli pod moj krov.

A oni mu rekoše: Hodi amo. Pa onda rekoše: Ovaj je sam došao amo da živi kao došljak, pa još hoće da nam sudi; sad ćemo tebi učiniti gore nego njima. Pa navališe jako na čovjeka, na Lota, i stadoše istavljati vrata.

A ona dva čovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi u kuću, i zatvoriše vrata.

A ljudi što bijahu pred vratima kućnim, ujedanput oslijepiše od najmanjega do najvećega, te ne mogahu naći vrata.

Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: Ako imaš ovdje još koga svojega, ili zeta ili sina ili kćer, ili koga god svojega u ovom gradu, gledaj nek idu odavde;

Jer hoćemo da zatremo mjesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo.

I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šćaše dati kćeri svoje, i reče im: Ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer će sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem učini da se šali.

A kad zora zabijelje, navališe anđeli na Lota govoreći: Ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga.

A on stade oklijevati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada.

I kad ih izvedoše napolje, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš.

A Lot im reče: Nemoj, Gospode!

Gle, sluga tvoj nađe milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu uteći na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem.

Eno grad blizu; onamo se može uteći, a mali je; da bježim onamo; ta mali je, te ću ostati živ.

A on mu reče: Eto, poslušaću te i za to, i neću zatrti grada za koji reče.

Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dokle ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor.

I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor.

Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,

I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.

Ali žena Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen.

A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom;

I pogleda na Sodom i Gomoru i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći.

Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatre gradove gdje življaše Lot.

A Lot otide iz Sigora i nastani se na onom brdu s dvije kćeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; i življaše u pećini s dvije kćeri svoje.

A starija reče mlađoj: Naš je otac star, a nema nikoga na zemlji da dođe k nama kao što je običaj po svoj zemlji.

Hajde da damo ocu vina neka se opije, pa da legnemo s njim, eda bismo sačuvale sjeme ocu svojemu.

I dadoše ocu vina onu noć; i došavši starija leže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade.

A sjutradan reče starija mlađoj: Gle, noćas spavah s ocem svojim. Da mu damo vina i doveče, pa idi ti i lezi s njim eda bismo sačuvale sjeme ocu svojemu.

Pa i to veče dadoše ocu vina, i ustavši mlađa leže s njim, i on ne osjeti ni kad ona leže ni kad ustade.

I obje kćeri Lotove zatrudnješe od oca svojega.

I starija rodi sina i nadjedemu ime Moav; od njega su Moavci do današnjega dana.

Pa i mlađa rodi sina i nadjede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjega dana.