Postanje 24

A Avram bješe star i vremenit, i Gospod bješe blagoslovio Avrama u svemu;

I reče Avram sluzi svojemu najstarijemu u kući svojoj, koji bješe nad svijem dobrom njegovijem: Metni ruku svoju pod stegno moje,

Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mojemu između kćeri ovijeh Hananeja, među kojima živim;

Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku.

A sluga mu reče: I ako djevojka ne htjedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje si se iselio?

A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mojega onamo.

Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Sjemenu ću tvojemu dati zemlju ovu, on će poslati anđela svojega pred tobom da dovedeš ženu sinu mojemu odande.

Ako li djevojka ne htjedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mojega nemoj odvesti onamo.

I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu, gospodaru svojemu, i zakle mu se za ovo.

Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svojega da ide, jer sve blago gospodara njegova bješe pod njegovom rukom; i otišav dođe u Mesopotamiju do grada Nahorova.

I pusti kamile da poliježu iza grada kod studenca pred veče kada izlaze građanke da zahvataju vode;

I reče: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mojemu Avramu.

Evo, ja ću stajati kod ovoga studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

Kojoj djevojci rečem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namijenio sluzi svojemu Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mojemu.

I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila, sina Melhe, žene Nahora brata Avramova, dođe s krčagom na ramenu.

I bješe vrlo lijepa, još djevojka, još je čovjek ne bješe poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag i pođe;

A sluga iskoči pred nju i reče: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega.

A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju i napoji ga.

I kad ga napoji, reče: I kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svijem kamilama njegovijem.

A čovjek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovu ili nije.

A kad se kamile napiše, izvadi čovjek zlatnu grivnu od po sikla i metnu joj oko čela, i dvije narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo?

A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila, sina Melšina, kojega rodi Nahoru.

Još reče: Ima u nas mnogo slame i pića i mjesta za noćište.

Tada čovjek savivši se pokloni se Gospodu,

I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mojega Avrama što ne ostavi milosti svoje i vjere svoje prema gospodaru mojem, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mojega.

A djevojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

A Reveka imaše brata kojemu ime bješe Lavan; i istrča Lavan k čovjeku na studenac,

Kako vidje grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gdje Reveka, sestra mu, reče: Tako mi kaza čovjek; dođe k čovjeku; a on stajaše kod kamila na studencu.

I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mjesta i za kamile.

I dovede čovjeka u kuću, i rastovari kamile; i dadoše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što bijahu s njim;

I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

A Gospod je blagoslovio gospodara mojega veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

I još Sara, žena gospodara mojega, rodi sina gospodaru mojemu u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mojemu žene između kćeri ovijeh Hananeja, među kojima živim;

Nego idi u dom oca mojega i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu.

A ja rekoh gospodaru svojemu: Može biti da djevojka neće htjeti poći sa mnom.

A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda življah, poslaće anđela svojega s tobom, i daće sreću tvojemu putu da dovedeš ženu sinu mojemu od roda mojega, iz doma oca mojega.

Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mojega Avrama, ako si dao sreću putu mojemu, kojim idem,

Evo, ja ću stajati kod studenca: Koja djevojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,

A ona mi odgovori: I ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namijenio Gospod sinu gospodara mojega.

Ja još ne izgovorih u srcu svojem, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

A ona brže spustivši sa sebe krčag, reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila, sina Nahorova, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mojega Avrama što me dovede pravijem putem da nađem kćer brata gospodara svojega za sina njegova.

Ako ćete, dakle, učiniti ljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem nadesno ili nalijevo.

A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro.

Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvojega gospodara, kao što kaza Gospod.

A kad ču sluga Avramov riječi njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

I izvadi sluga zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveki; također i bratu njezinu i materi njezinoj dade darove.

Potom jedoše i piše on i ljudi koji bijahu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mojemu.

A brat i mati njezina rekoše: Neka ostane djevojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

A on im reče: Nemojte me zadržavati kad je Gospod dao sreću mojemu putu; pustite me da idem gospodaru svojemu.

Tada rekoše: Da zovemo djevojku i upitamo šta ona veli.

I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovijem čovjekom? A ona odgovori: Hoću.

I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njezinu sa slugom Avramovijem i ljudima njegovijem.

I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na tisuće tisuća, i sjeme tvoje da naslijedi vrata svojih neprijatelja!

I podiže se Reveka s djevojkama svojim, i posjedaše na kamile, i pođoše s čovjekom; i sluga uzev Reveku otide.

A Isak iđaše vraćajući se od Studenca živoga koji me vidi (jer življaše u južnom kraju);

A bješe izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigav oči svoje, ugleda kamile gdje idu.

I Reveka podigavši oči svoje, ugleda Isaka, te skoči s kamile,

I reče sluzi: Ko je onaj čovjek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

I pripovjedi sluga Isaku sve što je svršio.

I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omilje mu. I Isak se utješi za materom svojom.