Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 28
Bjekstvo u Haran. Nebeske ljestve.
1
Tada Isak dozva Jakova i blagoslovi ga, i zapovjedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri Hananejskih.
2
Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatuila, oca matere svoje, i odande se oženi između kćeri Lavana ujaka svojega.
3
A Bog svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te da od tebe postane mnoštvo naroda.
4
I da ti da blagoslov Avramov, tebi i sjemenu tvojemu s tobom, da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju Bog dade Avramu.
5
Tako opravi Isak Jakova, i on pođe u Padan-Aram k Lavanu, sinu Vatuila Sirina, bratu Reveke, matere Jakovljeve i Isavove.
6
A Isav vidje gdje Isak blagoslovi Jakova i opravi ga u Padan-Aram da se odande oženi, i gdje blagosiljajući ga zapovjedi mu i reče: Nemoj da se oženiš kojom između kćeri Hananejskih,
7
I gdje Jakov posluša oca svojega i mater svoju, i otide u Padan-Aram;
8
I vidje Isav da kćeri Hananejske nijesu po volji Isaku ocu njegovu.
9
Pa otide Isav k Ismailu, i uze za ženu preko žena svojih Maeletu, kćer Ismaila, sina Avramova, sestru Navajotovu.
10
A Jakov otide od Virsaveje idući u Haran.
11
I dođe na jedno mjesto, i ondje zanoći, jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onom mjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspa na onom mjestu.
12
I usni, a to ljestve stajahu na zemlji, a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božji po njima se penjahu i slažahu;
13
I gle, na vrhu stajaše Gospod i reče: Ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi ću dati i sjemenu tvojemu;
14
I sjemena će tvojega biti kao praha na zemlji, te ćeš se raširiti na zapad i na istok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi i u sjemenu tvojem.
15
I evo, ja sam s tobom, i čuvaću te kuda god pođeš, i dovešću te natrag u ovu zemlju, jer te neću ostaviti dokle god ne učinim što ti rekoh.
16
A kad se Jakov probudi od sna, reče: Zacijelo je Gospod na ovom mjestu; aja ne znah.
17
I uplaši se i reče: Kako je strašno mjesto ovo! Ovdje je doista kuća Božja, i ovo su vrata nebeska.
18
I usta Jakov ujutru rano, i uze kamen što bješe metnuo sebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preli ga uljem.
19
I prozva ono mjesto Vetilj, a pređe bješe ime onome gradu Luz.
20
I učini Jakov zavjet govoreći: Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim idem i da mi hljeba da jedem i odijela da se oblačim,
21
I ako se vratim na miru u dom oca svojega, Gospod će mi biti Bog;
22
A kamen ovaj koji utvrdih za spomen, biće dom Božji; i što mi god daš, od svega ću deseto dati tebi.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.