Pređi na sadržaj
ЋирLat
Postanje 3737 od 50

Stari zavet · Zakonske knjige

Postanje 37

Josifovi snovi. Njegova prodaja u Misir. Jakovljevo tugovanje.

1
A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj.
2
Ovo su događaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braćom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa, žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu.
3
A Izrailj ljubljaše Josifa najvećma između svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i načini mu šarenu haljinu.
4
A braća videći gdje ga otac ljubi najvećma između sve braće njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe riječi progovoriti.
5
Uz to, usni Josif san i pripovijedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj.
6
Jer im reče: Da čujete san što sam snio:
7
Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iđahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu.
8
Tada mu braća rekoše: Da nećeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još većma stadoše mrziti na nj zbog sanova njegovijeh i zbog riječi njegovijeh.
9
Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braći svojoj govoreći: Usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni.
10
A pripovjedi i ocu svojemu i braći svojoj; ali ga otac prekori i reče mu: Kakav je to san što si snio? Eda li ćemo doći ja i mati tvoja i braća tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?
11
I zaviđahu mu braća; ali otac njegov čuvaše ove riječi.
12
A kad braća njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema,
13
Reče Izrailj Josifu: Ne pasu li braća tvoja stoku kod Sihema? Hajde da te pošljem k njima. A on reče: Evo me.
14
A on mu reče: Idi, vidi kako su braća tvoja i kako je stoka, pa dođi da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema.
15
I čovjek jedan nađe ga, a on luta po polju, te ga zapita govoreći: Šta tražiš?
16
A on reče: Tražim braću svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom?
17
A čovjek reče: Otišli su odavde, jer čuh gdje rekoše: Hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braćom svojom, i nađe ih u Dotaimu.
18
A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne dođe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju,
19
I rekoše među sobom: Gle, evo onoga što sne sanja.
20
Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa ćemo kazati: Ljuta ga je zvjerka izjela. Onda ćemo vidjeti šta će biti od njegovijeh sanova.
21
Ali Ruvim kad ču to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: Nemojte da ga ubijemo.
22
I još im reče Ruvim: Nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šćaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu.
23
I kad Josif dođe k braći svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.
24
I uhvativši ga, baciše ga u jamu: A jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj.
25
Poslije sedoše da jedu. I podigavši oči ugledaše, a to gomila Ismailjaca iđaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir.
26
I reče Juda braći svojoj: Kakva će biti korist što ćemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu?
27
Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braća njegova.
28
Pa kad trgovci Madijanski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
29
A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje,
30
Pa se vrati k braći svojoj, i reče: Nema djeteta; a ja kuda ću?
31
Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare, zamočiše haljinu u krv,
32
Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poručivši: Nađosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije.
33
A on je pozna i reče: Sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut.
34
I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena.
35
I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše oko njega tješeći ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: S tugom ću u grob leći za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim.
36
A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom.
Glave · Postanje
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25
  26. 26
  27. 27
  28. 28
  29. 29
  30. 30
  31. 31
  32. 32
  33. 33
  34. 34
  35. 35
  36. 36
  37. 37
  38. 38
  39. 39
  40. 40
  41. 41
  42. 42
  43. 43
  44. 44
  45. 45
  46. 46
  47. 47
  48. 48
  49. 49
  50. 50

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte