Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 48
Jakov blagosilja Josifove sinove Jefrema i Manasiju.
1
Poslije javiše Josifu: Eno, otac ti je bolestan. A on povede sa sobom dva sina svoja, Manasiju i Jefrema.
2
I javiše Jakovu i rekoše: Evo sin tvoj Josif ide k tebi. A Izrailj se okrijepi, te sjede na postelji svojoj.
3
I reče Jakov Josifu: Bog svemogući javi se meni u Luzu u zemlji Hananskoj i blagoslovi me;
4
I reče mi: Učiniću te da narasteš i namnožiš se; i učiniću od tebe mnoštvo naroda, i daću zemlju ovu sjemenu tvojemu nakon tebe da je njihova dovijeka.
5
Sada, dakle, dva sina tvoja, što ti se rodiše u zemlji Misirskoj prije nego dođoh k tebi u Misir, moji su, Jefrem i Manasija kao Ruvim i Simeon neka budu moji.
6
A djeca koju rodiš poslije njih, neka budu tvoja i neka se po imenu braće svoje zovu u našljedstvu svojem.
7
Jer kad se vratih iz Padana, umrije mi Rahilja u zemlji Hananskoj na putu, kad bješe još malo do Efrate; i pogreboh je na putu u Efratu, a to je Vitlejem.
8
A vidjev Izrailj sinove Josifove, reče: Ko su ovi?
9
A Josif reče ocu svojemu: Moji sinovi, koje mi Bog dade ovdje. A on reče: Dovedi ih k meni da ih blagoslovim.
10
A oči bjehu Izrailju otežale od starosti, te ne mogaše dobro vidjeti. A kad mu ih privede, cjeliva ih i zagrli.
11
I reče Izrailj Josifu: Nijesam mislio da ću vidjeti lice tvoje; a, gle, Bog mi dade da vidim i porod tvoj.
12
A Josif odmače ih od koljena njegovijeh i pokloni se licem do zemlje.
13
Pa ih uze Josif obojicu, Jefrema sebi s desne strane a Izrailju s lijeve, Manasiju pak sebi s lijeve strane a Izrailju s desne; i tako ih primače k njemu.
14
A Izrailj, pruživ desnu ruku svoju, metnu je na glavu Jefremu mlađemu, a lijevu na glavu Manasiji, tako namjestiv ruke navlaš, ako i jest Manasija bio prvenac.
15
I blagoslovi Josifa govoreći: Bog kojemu su svagda ugađali oci moji Avram i Isak, Bog koji me je hranio otkako sam postao do današnjega dana,
16
Anđeo koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji!
17
A Josif, kad vidje gdje otac metnu desnu ruku svoju na glavu Jefremu, ne bi mu milo, pa uhvati za ruku oca svojega da je premjesti s glave Jefremove na glavu Manasijinu.
18
I reče Josif ocu svojemu: Ne tako, oče; ovo je prvenac, metni desnicu njemu na glavu.
19
Ali otac njegov ne htje, nego reče: Znam, sine, znam; i od njega će postati narod, i on će biti velik; ali će mlađi brat njegov biti veći od njega, i sjeme će njegovo biti veliko mnoštvo naroda.
20
I blagoslovi ih u onaj dan i reče: Tobom će Izrailj blagosiljati govoreći: Bog da te učini kao Jefrema i kao Manasiju. Tako postavi Jefrema pred Manasiju.
21
Poslije reče Izrailj Josifu: Evo, ja ću skoro umrijeti; ali će Bog biti s vama i odvešće vas opet u zemlju otaca vaših.
22
I ja ti dajem jedan dio više nego braći tvojoj, koji uzeh iz ruku Amorejskih mačem svojim i lukom svojim.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.