Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 3
Prvi grijeh, prokletstvo i proroštvo o Sjemenu ženinom (protojevanđelje).
1
Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?
2
A žena reče zmiji: Mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;
3
Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
4
A zmija reče ženi: Nećete vi umrijeti;
5
Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.
6
I žena, videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi.
7
Tada im se otvoriše oči, i vidješe da su goli; pa spletoše lišća smokova i načiniše sebi pregače.
8
I začuše glas Gospoda Boga, koji iđaše po vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i žena mu ispred Gospoda Boga među drveta u vrtu.
9
A Gospod Bog viknu Adama i reče mu: Gdje si?
10
A on reče: Čuh glas tvoj u vrtu, pa se poplaših, jer sam go, te se sakrih.
11
A Bog reče: Ko ti kaza da si go? Da nijesi jeo s onoga drveta što sam ti zabranio da ne jedeš s njega?
12
A Adam reče: Žena koju si udružio sa mnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.
13
A Gospod Bog reče ženi: Zašto si to učinila? A žena odgovori: 3mija me prevari, te jedoh.
14
Tada reče Gospod Bog zmiji: Kad si to učinila, da si prokleta mimo svako živinče i mimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da se vučeš i prah da jedeš do svojega vijeka.
15
I još mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati, a ti ćeš ga u petu ujedati.
16
A ženi reče: Tebi ću mnoge muke zadati kad zatrudniš, s mukama ćeš djecu rađati, i volja će tvoja stajati pod vlašću muža tvojega, i on će ti biti gospodar.
17
Pa onda reče Adamu: Što si poslušao ženu i okusio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavši da ne jedeš s njega, zemlja da je prokleta s tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti do svojega vijeka;
18
Trnje i korov će ti rađati, a ti ćeš jesti zelje poljsko;
19
Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti.
20
I Adam nadjede ženi svojoj ime Eva, zato što je ona mati svjema živima.
21
I načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože, i obuče ih u njih.
22
I reče Gospod Bog: Eto, čovjek posta kao jedan od nas znajući što je dobro što li zlo; ali sada da ne pruži ruke svoje i uzbere i s drveta od života, i okusi, te do vijeka živi!
23
I Gospod Bog izagna ga iz vrta Edemskoga da radi zemlju, od koje bi uzet;
24
I izagnav čovjeka, postavi pred vrtom Edemskim heruvima s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.