Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 18
Tri putnika u Mamriji. Isak još jednom obećan. Najavljena propast Sodoma. Avramova molba.
1
Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne.
2
Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje;
3
I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega.
4
Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom.
5
I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: Učini što si kazao.
6
I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače.
7
Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi.
8
Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu.
9
I oni mu rekoše: Gdje je Sara, žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom.
10
A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega.
11
A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena.
12
Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star.
13
Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela?
14
Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina.
15
A Sara udari u bah govoreći: Nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: Nije istina, nego si se smijala.
16
Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati.
17
A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti,
18
Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji?
19
Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao.
20
I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan.
21
Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam.
22
I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom,
23
I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim?
24
Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu?
25
Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo?
26
I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi.
27
A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo.
28
Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet.
29
I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset.
30
Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset.
31
Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset.
32
Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset.
33
I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.