Stari zavet · Zakonske knjige

Postanje 26

Obnovljeno obećanje Isaku. Isak i Reveka u Geraru.

Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja bješe za vremena Avramova; i Isak otide k Avimelehu, caru Filistejskom, u Gerar.

I javi mu se Gospod i reče: Nemoj ići u Misir, nego sjedi u zemlji koju ću ti kazati.

Sjedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagosloviću te; jer ću tebi i sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu kojom sam se zakleo Avramu ocu tvojemu.

I umnožiću sjeme tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i daću sjemenu tvojemu sve ove zemlje; i u sjemenu tvojem blagosloviće se svi narodi na zemlji.

Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje.

I osta Isak u Geraru.

A ljudi u mjestu onom pitahu za ženu njegovu, a on govoraše: Sestra mi je. Jer se bojaše kazati: Žena mi je; da me, veli, ne ubiju ovi ljudi zbog Reveke, jer je lijepa.

I kad provede mnogo vremena ondje, dogodi se, te pogleda Avimeleh car Filistejski s prozora, i vidje Isaka gdje se šali s Revekom ženom svojom.

I dozva Avimeleh Isaka i reče: Ta to ti je žena; kako si kazao: Sestra mi je? A Isak mu odgovori: Rekoh da ne poginem s nje.

A Avimeleh reče: Šta si nam učinio? Lako je mogao ko od naroda ovoga leći s tvojom ženom, te bi nas ti uvalio u grijeh.

I zapovjedi Avimeleh svemu narodu svojemu govoreći: Ko se dotakne ovoga čovjeka ili žene njegove, poginuće.

I Isak stade sijati u ovoj zemlji, i dobi one godine po sto, tako ga blagoslovi Gospod.

I obogati se čovjek, i napredovaše sve većma, te posta silan.

I imaše ovaca i goveda i mnogo sluga; a Filisteji mu zaviđahu,

Pa sve studence koje bjehu iskopale sluge oca njegova za vremena Avrama oca njegova zaroniše Filisteji, i zasuše ih zemljom.

I Avimeleh reče Isaku: Idi od nas, jer si postao silniji od nas.

I Isak otide odande, i razape šatore u dolini Gerarskoj, i nastani se ondje.

I stade Isak otkopavati studence koji bjehu iskopani za vremena Avrama oca njegova, i koje zaroniše Filisteji po smrti Avramovoj; i prozva ih imenima koja im bješe nadio otac njegov.

I kopajući sluge Isakove u onom dolu, nađoše studenac žive vode.

Ali se svadiše pastiri Gerarski s pastirima Isakovim govoreći: Naša je voda. I nadjede ime onom studencu Esek, jer se svadiše s njim.

Poslije iskopaše drugi studenac, pa se i oko njega svadiše, zato ga nazva Sitna.

Tada se podiže odande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; zato ga nazva Rehovot, govoreći: Sad nam dade Gospod prostora da rastemo u ovoj zemlji.

I otide odande gore u Virsaveju.

I istu noć javi mu se Gospod i reče: Ja sam Bog Avrama oca tvojega. Ne boj se, jer sam ja s tobom, i blagosloviću te i umnožiću sjeme tvoje Avrama radi sluge svojega.

I načini ondje žrtvenik, i prizva ime Gospodnje; i ondje razape šator svoj; i sluge Isakove iskopaše ondje studenac.

I dođe k njemu Avimeleh iz Gerara s Ohozatom, prijateljem svojim, i s Fiholom, vojvodom svojim.

A Isak im reče: Što ste došli k meni kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?

A oni rekoše: Vidjesmo zaista da je Gospod s tobom, pa rekosmo: Neka bude zakletva između nas, između nas i tebe; hajde da uhvatimo vjeru s tobom:

Da nam ne činiš zla, kao što se mi tebe ne dotakosmo i kao što mi tebi samo dobro činismo, i pustismo te da ideš na miru, i eto si blagosloven od Gospoda.

Tada ih on ugosti; te jedoše i piše.

A sjutradan ustavši rano, zakleše se jedan drugome, i otpusti ih Isak i otidoše od njega s mirom.

Isti dan došavši sluge Isakove kazaše mu za studenac koji iskopaše, i rekoše mu: Nađosmo vodu.

I nazva ga Saveja; otuda se zove grad onaj Virsaveja do današnjega dana.

A kad bi Isavu četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Veoha Hetejina, i Vasematu, kćer Elona Hetejina.

I one zadavahu mnogo jada Isaku i Reveki.

Glave · Postanje

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.