Stari zavet · Zakonske knjige

Postanje 35

Jakovljevo viđenje u Vetilju. Rahiljina i Isakova smrt. Jakovljevi sinovi.

A Bog reče Jakovu: Ustani, idi gore u Vetilj i ondje stani; i načini ondje žrtvenik Bogu, koji ti se javio kad si bježao od Isava brata svojega.

I Jakov reče porodici svojoj i svijema koji bijahu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se;

Pa da se dignemo i idemo gore u Vetilj, da načinim ondje žrtvenik Bogu, koji me je čuo u dan nevolje moje i bio sa mnom na putu kojim sam išao.

I dadoše Jakovu sve bogove tuđe koji bijahu u njihovijem rukama, i oboce koje imahu u ušima; i Jakov ih zakopa pod hrastom kod Sihema.

Potom otidoše. A strah Božji dođe na gradove koji bijahu oko njih, te se ne digoše u potjeru za sinovima Izrailjevijem.

I Jakov i sva čeljad što bijaše s njim dođoše u Luz u zemlji Hananskoj, a to je Vetilj.

I ondje načini žrtvenik, i nazva ono mjesto: Bog Vetiljski, jer mu se ondje javi Bog kad je bježao od brata svojega.

Tada umrije Devora, dojkinja Revekina, i pogreboše je ispod Vetilja pod hrastom, koji nazva Jakov Alon-Vakut.

I javi se Bog Jakovu opet, pošto izide iz Padan-Arama, i blagoslovi ga,

I reče mu Bog: Ime ti je Jakov; ali se odsad nećeš zvati Jakov, nego će ti ime biti Izrailj. I nadjede mu ime Izrailj.

I još mu reče Bog: Ja sam Bog svemogući; rasti i množi se; narod i mnogi će narodi postati od tebe, i carevi će izaći iz bedara tvojih.

I daću ti zemlju koju sam dao Avramu i Isaku, i nakon tebe sjemenu tvojemu daću zemlju ovu.

Potom otide od njega Bog s mjesta gdje mu govori.

A Jakov mjetnu spomenik na istom mjestu gdje mu Bog govori, spomenik od kamena, i pokropi ga kropljenjem i preli ga uljem.

I Jakov prozva mjesto gdje mu govori Bog Vetilj.

I otidoše od Vetilja. A kad im osta još malo puta do Efrate, porodi se Rahilja, i bješe joj težak porođaj.

I kad se veoma mučaše, reče joj babica: Ne boj se, imaćeš još jednoga sina.

A kad se rastavljaše s dušom te umiraše, nazva ga Venonija; ali mu otac nadjede ime Venijamin.

I umrije Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.

I metnu Jakov spomenik na grob njezin. To je spomenik na grobu Rahiljinu do današnjega dana.

Odatle otišav Izrailj razape šator svoj iza kule Migdolederske.

I kad Izrailj življaše u onoj zemlji, otide Ruvim i leže s Valom, inočom oca svojega. I to doču Izrailj. A imaše Jakov dvanaest sinova.

Sinovi Lijini bjehu Ruvim, prvenac Jakovljev, i Simeon i Levije i Juda i Isahar i Zavulon;

A sinovi Rahiljini: Josif i Venijamin;

A sinovi Vale, robinje Rahiljine: Dan i Neftalim;

A sinovi Zelfe, robinje Lijine: Gad i Asir. To su sinovi Jakovljevi, koji mu se rodiše u Padan-Aramu.

I Jakov dođe k Isaku ocu svojemu u Mamriju u Kirijat-Arvu, koje je Hevron, gdje Avram i Isak bijahu došljaci.

A Isaku bješe sto i osamdeset godina;

I onemoćav umrije Isak, i bi pribran k rodu svojemu star i sit života; i pogreboše ga Isav i Jakov, sinovi njegovi.

Glave · Postanje

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.