Pređi na sadržaj
ЋирLat
Postanje 88 od 50

Stari zavet · Zakonske knjige

Postanje 8

Kraj Potopa. Nojeve žrtve iz zahvalnosti. Gospodnje obećanje.

1
A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovčegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu.
2
I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3
I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana;
4
Te se ustavi kovčeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu.
5
I voda opadaše sve većma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda.
6
A poslije četrdeset dana otvori Noje prozor na kovčegu, koji bješe načinio;
7
I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji.
8
Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje.
9
A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom, vrati se k njemu u kovčeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku, uhvati je i uze k sebi u kovčeg.
10
I počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovčega.
11
I pred veče vrati se k njemu golubica i, gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje.
12
Ali počeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati.
13
Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.
14
A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha.
15
Tada reče Bog Noju govoreći:
16
Izidi iz kovčega, ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom;
17
Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziđu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji.
18
I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim.
19
Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se miče po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovčega.
20
I načini Noje žrtvenik Gospodu i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
21
I Gospod omirisa miris ugodni i reče u srcu svojem: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječjega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.
22
Otsele dokle bude zemlje, neće nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći.
Glave · Postanje
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25
  26. 26
  27. 27
  28. 28
  29. 29
  30. 30
  31. 31
  32. 32
  33. 33
  34. 34
  35. 35
  36. 36
  37. 37
  38. 38
  39. 39
  40. 40
  41. 41
  42. 42
  43. 43
  44. 44
  45. 45
  46. 46
  47. 47
  48. 48
  49. 49
  50. 50

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte