Stari zavet · Zakonske knjige
Postanje 11
Građenje kule u Vavilonu. Pometnja jezika i raseljenje naroda. Rodoslov od Sima do Avrama.
1
A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi.
2
A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje.
3
Pa rekoše među sobom: Hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke umjesto kamena i smola zemljana umjesto kreča.
4
Poslije rekoše: Hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
5
A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji.
6
I reče Gospod: Gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili.
7
Hajde da siđemo i da im pometemo jezik da ne razumiju jedan drugoga što govore.
8
Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9
Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.
10
Ovo je pleme Simovo: Bijaše Simu sto godina kad rodi Arfaksada, druge godine poslije potopa.
11
A rodiv Arfaksada, poživje Sim pet stotina godina, rađajući sinove i kćeri.
12
A Arfaksad poživje trideset i pet godina, i rodi Salu;
13
A rodiv Salu, poživje Arfaksad četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri.
14
A Sala poživje trideset godina, i rodi Evera;
15
A rodiv Evera, poživje Sala četiri stotine i tri godine, rađajući sinove i kćeri.
16
A Ever poživje trideset i četiri godine, i rodi Faleka;
17
A rodiv Faleka, poživje Ever četiri stotine i trideset godina, rađajući sinove i kćeri.
18
A Falek poživje trideset godina, i rodi Ragava;
19
Arodiv Ragava, poživje Falek dvjesta i devet godina, rađajući sinove i kćeri.
20
A Ragav poživje trideset i dvije godine i rodi Seruha;
21
A rodiv Seruha, poživje Ragav dvjesta i sedam godina, rađajući sinove i kćeri.
22
A Seruh poživje trideset godina, i rodi Nahora;
23
A rodiv Nahora, poživje Seruh dvjesta godina, rađajući sinove i kćeri.
24
A Nahor poživje dvadeset i devet godina, i rodi Taru;
25
A rodiv Taru, poživje Nahor sto i devetnaest godina, rađajući sinove i kćeri.
26
A Tara poživje sedamdeset godina, i rodi Avrama, Nahora i Arana.
27
A ovo je pleme Tarino: Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aran rodi Lota.
28
I umrije Aran prije Tare oca svojega na postojbini svojoj, u Uru Haldejskom.
29
I oženi se Avram i Nahor, i ženi Avramovoj bješe ime Sara, a ženi Nahorovoj ime Melha, kći Arana, oca Melhe i Jeshe.
30
A Sara bješe nerotkinja, i ne imaše poroda.
31
I uze Tara sina svojega Avrama i Lota sina Aranova, unuka svojega, a Saru snahu svoju, ženu Avrama sina svojega; i pođoše zajedno iz Ura Haldejskoga da idu u zemlju Hanansku, i dođoše do Harana i ondje se nastaniše.
32
I poživje Tara svega dvjesta i pet godina; i umrije Tara u Haranu.
Glave · Postanje
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.